Još nikad nije bilo jasniji moralni bankrot neke vlade: vlastodršci su čitavom svijetu naumili pokazati tko je tu gazda, sa golemim brojem policajaca i žandara. Oko 100 tisuća ljudi se okupilo na trgu Viktorija gdje je sjedište rumunjske vlade kako bi prosvjedovali protiv korupcije i samovolje, za pravnu državu i neovisno pravosuđe. Mnogi od tih rumunjskih prosvjednika su u danima prije toga krenuli iz čitave Europe kako bi i u svojoj staroj domovini tražili demokratske vrijednosti koje su normalne u Europi.
To je bio krik za demokracijom i normalnošću u zemlji koja prijeti da će se ugušiti u kleptokraciji i nepotizmu. Apsolutna premijera u Europi: na tisuće građana jedne zemlje koji rade u inozemstvu su došli kući kako bi pokazali svojim obiteljima, prijateljima i poznanicima da nisu zaboravili svoju domovinu. Rumunji i u zemlji i u inozemstvu su iskazivali samo jednu želju: zaustavite propast Rumunjske!
Nepojmljivo!
Odgovor vlade je bio brutalan. Zbog pojedinih skupina huligana i bunovnika koji su se pomiješali sa mirnim prosvjednicima je policija bez milosti koristila suzavac, vodene topove i pendreke. Protiv obitelji sa djecom, protiv staraca, protiv novinara. Protiv običnih ljudi koji ne žele napustiti nadu da će ipak jednom živjeti u demokraciji koja će funkcionirati. I to tu, kod kuće. Ne negdje u Europi gdje rade ili studiraju. I gdje žive jer više nisu vidjeli nekakvu perspektivu u svojoj domovini.
Tu se moraju buditi sjećanja na Tiananmen ili Taksim. Ali i na „rudničarenje" u Bukureštu kad su 1990. neposredno nakon svrgavanja Ceausescua „novi" vlastodršci koji su odjednom promijenili ploču pozvali praznim obećanjima tisuće rudara u Bukurešt da se oni obračunaju sa njihovim političkim protivnicima; studentima, intelektualcima i oporbom. To im je i uspjelo, ali naravno da su i njihovi rudnici već odavno ipak zatvoreni.
Sada su taj posao preuzeli polcajci i žandari, nasilna metoda je ostala ista. Tko tako uopće može zamisliti nekakvu demokraciju? Tu mora biti jasno: tu nije riječ o prosvjednicima željnim nasilja desnog ili lijevog spektra. To je bila jasna objava rata vlastitom narodu! Odgovornost bez sumnje leži na vladi. I na Liviu Draganeu, moćnom čelniku socijaldemokrata koji nije smio postati premijerom jer je pravomoćno osuđen za manipulaciju na izborima. No i ovako on drži konce u državi i ima „u džepu" najvažnije ministre.
Tome mora doći kraj! Demokracija može izgledati drugačije. Te preinake čitave države kako bi odgovarale Draganeu i njegovoj sljedbi moraju prestati. Odgovorni za ovo nasilje 10. kolovoza moraju pred sud. Liberalni predsjednik Klaus Iohannis ima sve ustavne instrumente da bi svoju zemlju izbavio iz šake kleptokracije. Zato ima podršku većina Rumunja, kako u domovini tako i izvan nje. To je jasno pokazalo i ovih 100 tisuća prosvjednika u Bukureštu i drugim mjestima.