Komentar: Erdoganova posljednja šansa

Demonstracije diljem zemlje protiv turskog šefa vlade Recepa Tayyipa Erdogana (naslovna fotografija) i protiv njegovog oštrog djelovanja prema oporbenim snagama i brutalno postupanje turske policije protiv prosvjednika, koje je on podržavao; na tisuće uhićenih i ozlijeđenih, troje smrtno stradalih i kaos, koji ugrožava do sad pozitivan gospodarski razvoj Turske i masovni turizam. Vijesti i slike u zemlji i u inozemstvu posljednjih dana zadaju velike brige kad je u pitanju budućnost Turske, budućnost jedne za Europu i regionalnu ravnotežu moći važne zemlje NATO-a, smještene na zemljopisnom rubu Starog kontinenta.

Prije nego je krenuo na putovanja u Maroko, Tunis i Alžir, Erdogan je još oštro kritizirao pripadnike oporbe te isključio mogućnost da im popusti. Naprotiv, on je oporbi prijetio: Ulažem velike napore kako bi polovicu turskog stanovništva udaljio od izlaska na ulice..Erdogan je ovim riječima aludirao na gotovo 50 glasača koji su njegovoj religioznoj "Stranci za pravdu i razvoj" (AKP) osigurali apsolutnu većinu u Parlamentu.

Upravo na ovom mjestu je predsjednik države Abdullah Gül uložio svoje napore za smirivanjem situacije. “Demokracija se ne sastoji samo od izbornih pobjeda”, rekao je Gül. A nakon razgovora s njim je i Erdoganov zamjenik, Bülent Arinc, izjavio da je preoštro postupanje policije protiv zaštitara okoliša proteklog vikenda u Istanbulu bio razlog za eskalaciju.

Erdogan ne bi trebao biti ohol

Istodobno se Arinc ispričao miroljubivim demonstrantima, kojima je prvotno bilo stalo samo do spašavanja jednog malog parka na središnjem istanbulskom trgu Taksim od realiziranja nepotrebnog prestižnog građevinskog projekta. Bila je to isprika koju su oporbenjaci očekivali od Erdogana – no, on zbog svoje oholosti nije bio spreman na ovaj korak.

Možda će se to promijeniti nakon što se vrati iz sjeverne Afrike. Protekla noć (sa srijede na četvrtak) je u islamskom svijetu bila sveta noć, u kojoj je prorok Muhamed uzašao kod Allaha i vratio se na Zemlju s porukama mira. Sure u Kur'anu koje je Muhamed zatim proširio i obveza na molitvu je bilo povezano s milošću Allaha, koji je, osim pobune protiv njega, bio spreman na oprost svih grijeha.

Erdogan doduše nije prorok, a nije ni uznesen na nebo, već je samo odradio jedno zemaljsko putovanje u inozemstvo. Pa ipak, on bi svoju vjeru u milost, trebao iskoristiti za sebe i pokušati napraviti preokret - dalje od oštrog djelovanja protiv onih koji razmišljaju drukčije, protiv njemu nezgodnih medija i protiv njegovih kritičara u turskom društvu. Predsjednik Gül i njegov zamjenik Arinc su mu već utrli put. To je Erdoganova zadnja šansa po pitanju promjene njegove oštre politike.

Odgovorne pozvati na odgovornost

Oporba bi na ovu promjenu zasigurno reagirala. Vjerojatno će i dalje biti onih koji će izazivati kaos i provocirati sukobe s policijom. Ali oni ne smiju više predstavljati sve miroljubive protivnike i kritičare Erdogana. Turska policija se također mora ispričati zbog svoga postupanja koje je nespojivo s propisima pravne države te se iznova formirati. Zbog toga je i od velikog značaja da se krivci za brutalnost protiv sudionika demonstracija diljem zemlje pozovu na odgovornost. Erdogan ne bi trebao prezati ni od toga da otpusti svoga ministra unutarnjih poslova.

Ukoliko to ne učini, on riskira svoju vjerodostojnost kao vjernik musliman. Nakon što su svjetovni nositelji dužnosti, poput predsjednika i njegovog zamjenika utrli put obratu, Erdogan bi, ako ne popusti, djelovao protiv mirovnih zapovijedi proroka Muhameda, koji je prema Kur'anu, svetoj knjizi muslimana, objavio i propovijedao milost Božju.