Europi prijeti raspad

Zaista je zapanjujuće kada se vidi kako se zbog dolaska velikog broja izbjeglica olako odbacuju neke temeljne europske vrijednosti. Ako se uskoro nešto ne promijeni, odnos prema izbjeglicama, tražiteljima azila i migrantima postat će zaista veliki izazov i ispit postojanosti EU-a.

Izbjeglicama više nije zajamčeno da će se prema njima dostojanstveno postupati u Grčkoj, Mađarskoj, pa ni u Njemačkoj. Izbjeglički centri su pretrpani, bande krijumčara rade, netrpeljivost i huškanje protiv izbjeglica, ilegalni kampovi uz željezničke kolodvore, pored Eurotunela ili čak u središtu Bruxellesa. Sve ovo je gorka realnost i nema ništa zajedničko sa "solidarnošću među Europljanima" o kojoj se tako rado priča. Čini se da čak ni njemačka kancelarka Angela Merkel nema neki plan. S jedne strane ona izjavljuje da pravila Sporazuma iz Dublina više ne funkcioniraju u EU, s druge strane ona inzistira da se Mađarska, Grčka i Italija moraju pridržavati upravo tih nefunkcionalnih pravila kada je riječ o registraciji izbjeglica koje pristižu. "Pravila Dublina" predviđaju da se o izbjeglicama i tražiteljima azila u EU brine ona zemlja u koju su oni prvu ušli.

Dublin je mrtav, živjela vlastita pravila

Tako više ne ide. Njemačka, Austrija i druge države koje primaju većinu izbjeglica traže ukidanje sadašnjih pravila i "pravednu" raspodjelu tražitelja azila u svih 28 država članica. No većina država članica nije pogođena tom izbjegličkom krizom i zato nemaju interesa za promjenu pravila, pogotovo ne za uvođenje raspodjele izbjeglica na temelju nekih kvota. Sve dok se izbjeglice u prvom redu žele dokopati Njemačke, Švedske ili Austrije, stvari su sasvim u redu - smatra se u Poljskoj, Španjolskoj, Irskoj, Finskoj i u drugim zemljama. Solidarnost? Ništa od toga.

Na taj način se pod pritiskom aktualne krize postojeća pravna regulativa raspada sama od sebe, a EU to bespomoćno promatra. Desno orijentirana vlada Mađarske kaos pokušava prevladati podizanjem ograde prema Srbiji i propuštanjem izbjeglica prema Njemačkoj i Austriji, što predstavlja kršenje važećih propisa. Austrija i Njemačka se od toga brane prosvjedima i pojačavanjem kontrole granica. Kancelar Austrije otvoreno prijeti financijskim sankcijama državama EU-a koje ne pokazuju solidarnost, a koje, između ostalog, povlače sredstva iz budžeta EU-a u koji Austrija uplaćuje više novca nego što ga dobije nazad.

Poštedi mene, idi kod susjeda

Između europskih država bi se na taj način vrlo brzo mogli stvoriti prijepori koji bi mogli dovesti do ukidanja slobode kretanja unutar "Šengenskog prostora" i do ponovnog uvođenja graničnih kontrola. Ako se ne može pouzdati u to da će druge države EU-a poštivati važeće propise, onda ne preostaje ništa drugo nego da jedna zemlja sama preuzme zaštitu svojih granica. To je logika koja ugrožava ono što je dosada postignuto unutar Unije. Po pitanju izbjeglica već dugo važi načelo: poštedi moju kuću, zapali susjedovu.

Krizom pogođena Grčka, koja je upravo spašena tako što je EU pokazao enormnu solidarnost, po pitanju izbjeglica je još prije nekoliko godina odbacila sva pravila ponašanja. Tamo ne postoje domovi za tražitelje azila kao ni postupak za dobivanje azila. Grčka ljude za koje se dužna pobrinuti jednostavno šalje prema sjeveru i "istovaruje" ih na takozvanu Balkansku rutu. Preko Makedonije i Srbije izbjeglice potom prelaze granicu i ulaze u Mađarsku, također članicu EU-a, iako su u Grčkoj već jednom stupili na teritorij jedne države Unije. U određenoj mjeri se može razumjeti stav vlade u Budimpešti za koju je takav razvoj događaja neprihvatljiv. Italija se ponaša na sličan način, u nešto blažem obliku. Velika Britanija se pokušava izolirati i svađa se s Francuskom oko kontrole luke u Calaisu i ulaza u Eurotunel. Sramota da se to događa usred Europe.

Najavljena kriza

Nitko u Europi nije bio spreman za takav rast broja izbjeglica, iako je to bilo predvidivo. Čak ni Njemačka. U toj zemlji se već godinama smanjuju kapaciteti za prijem izbjeglica, umjesto da se povećaju. Savezna vlada i savezne pokrajine se spore oko toga tko treba snositi troškove smještaja tih ljudi. Savezni organi imaju premalo službenika u odjelima koji odlučuju o zahtjevima za dobivanje azila. Ni iz Bruxellesa nema boljih vijesti. Europska komisija se upravo budi nakon ljetne pauze i usput spominje kako je još u svibnju usvojen plan djelovanja od deset točaka. Države članice ga nisu provele. Još tada je Komisija konstatirala da u Španjolskoj i Grčkoj zbog velikog broja izbjeglica vlada "izvanredno stanje". Ni tada nije došlo do prijeko potrebnog prebacivanja izbjeglica ili tražitelja azila u druge države EU-a.

Ukoliko ministri unutarnjih poslova EU-a, koji se sastaju tek za 13 dana, ne postignu dogovor o reformi "pravila iz Dublina", otvaranju zajedničkih azilantskih centara i ključu za raspodjelu izbjeglica po državama članicama, onda će se EU vratiti u doba pograničnih rampi, žica i zidova. Onda bi, neovisno o sudbini izbjeglica, cijeli projekt ujedinjene Europe zapao u veliku krizu.