Ipak neće biti tuče na Balkanu
Što je točno rekla Angela Merkel? „Ne bih željela da tamo (na Balkanu) ponovo postanu nužni vojni sukobi“. Njemačka kancelarka je dodala: „Ne želim sve vidjeti crno. Ali to se dogodi brže nego što čovjek misli, da se svađa izrodi u tuču, a iz toga nastanu stvari koje nitko od nas ne želi“.
Ipak, sačekajte, prije nego što počnete kupovati konzerve, brašno i ulje, za ne daj Bože. Razmislimo prvo gdje je to njemačka kancelarka rekla. Na susretu koji je upriličila njena stranka CDU.
Dakle, poruka nije upućena ljudima s Balkana, već njemačkoj javnosti, prije svega stranačkoj bazi kršćanskih demokrata. Baza se većinski naljutila na „Mutti“, kako su kancelarku odavno nazvali od milja.
A zašto su se konzervativni slojevi naljutili? Zato što je Angela Merkel preko reda pustila sirijske izbjeglice preko njemačko-austrijske granice, odbijajući da zemlju ogradi bodljikavom žicom kao mađarski premijer Viktor Orban.
Što je kancelarka podcijenila?
Njemačka Kršćansko-demokratska unija (CDU) je stranka reda i poretka koja je skeptična prema doseljavanju i koja u svojoj ideologiji ima i rečenicu koju je baš jednom izgovorila i Angela Merkel: Multikulturalnost je mrtva. I sada ista ta kancelarka smatra da je nemoguće žicom zadržati ljude koji su riješili da pobjegnu od zla i da se skrase u slobodi. Ona ponavlja svoju mantru: Uspjet ćemo, savladat ćemo izazov! Čak i kada je jasno da će u Njemačku do kraja godine doći milijun izbjeglica. Međutim, Angela Merkel je podcijenila nekoliko stvari.
Prvo, njezin optimizam je iritirao njezinog još konzervativnijeg koalicijskog partnera Horsta Seeehofera, koji vodi bavarsku verziju Kršćansko-socijalnu uniju (CSU). On zahtijeva zatvaranje granica, tranzitne zone iz kojih bi se ljudi koji nemaju dokumente i koji dolaze iz „sigurnih zemalja“ odmah vraćali kući. Izgleda da sve više Nijemaca misli kao Seehofer. Na desnom rubu političkog spektra populisti poput stranke Alternativa za Njemačku dobivaju sve više podrške. A jedna od partijskih zapovijedi bavarskih konzervativaca je da desno od Seehoferove stranke ne smije biti mjesta ni za jednu opciju. Dakle, odgovor Seehofera na univerzalnu humanost njegove koalicijske partnerice bio je uključivanje desnog žmigavca i žučna koalicijska svađa.
Drugo, šefovi država i vlada Europske unije uglavnom je ostavljaju na cjedilu, ne žele podnijeti dio tereta, a neki joj čak prigovaraju i „moralni imperijalizam“ zato što je postala „izbjeglička majka“.
Treće, njezine izjave da ne postoji gornja granica za ustavom zajamčenu zaštitu politički progonjenih i ratom ugroženih je točna, ali može biti za nju kobna. Jer joj i kod kuće i u Europi prigovaraju da time direktno zove Sirijce iz turskih, libanonskih i jordanskih izbjegličkih kampova da dođu u Njemačku.
Defenzivni refleks
Koliko je Angela Merkel usamljena u svom konzervativnom okruženju može se vidjeti iz činjenice da je bivši grčki ministar financija Janis Varufakis, isti onaj koji je u Angeli Merkel donedavno vidoo oličenje kapitalističkog zla, sada izjavio da je ponosan na Angelu Merkel zbog njenog držanja u izbjegličkoj krizi. Kada demokršćansku kancelarku hvali zakleti ljevičar, dok njeni konzervativni sljedbenici sve glasnije negoduju, onda je njena pozicija nezahvalna.
Zato je upozorenje od mogućih vojnih sukoba na Balkanu nastalo iz defenzivnog refleksa Angele Merkel. Ona u stvari svojoj bazi kaže: Ako ne primimo izbjeglice, izbit će rat. To je implicitno pokušaj moralne ucjene, koji je nastao jer se najmoćnija žena svijeta našla u političkom škripcu. Njemačka kancelarka postaje sve manje omiljena i u njenoj vladi i u stranci i u narodu i u Europi.
Neće valjda opet?
Merkel je ponovo podcijenila učinak svojih riječi van Njemačke – ovaj put na Balkanu. Jer kad tako moćna osoba upozorava da je rat u domenu mogućeg, onda građani u balkanskim državama, u kojima ratovi iz devedesetih na mentalnom planu još nisu ni završeni, možda povjeruju. Ne baš da će sad navaliti na samoposluge i isprazniti police i napuniti podrume, ali će pored svojih svakodnevnih muka, poneko imati bojazni u trbuhu – neće nas valjda opet snači neka katastrofa?
Neće. Ako njemačka zatvori granice onda će to po sustavu pločica domina koje padaju uraditi svi – od Austrije, preko Hrvatske, Srbije, Makedonije. A ni članice Sjevernoatlantskog pakta, Grčka i Turska, neće uperiti duge cijevi jedna na drugu.
Rat je u bivšoj Jugoslaviji živ kao trauma. Ali nema ideološku, ekonomsku i vojnu logistiku pa ga je nemoguće obnoviti. Ovo je samo „Mama“ („Mutti“) uplašena, pa onda plaši svoju djecu. Ali su sirota djeca u susjedstvu mislila da se obraća njima.