"Sramio bih se kad bih u krizi prihvatio državni novac." Tako je u listopadu 2008. govorio stanoviti Josef Ackermann, tadašnji šef Uprave najveće njemačke banke. I to u jeku velike financijske krize koja je potresala cijeli svijet, a posebno banke.
Danas znamo da ta pomoć Deutsche Banku i nije bila potrebna. Ta je banka tada zarađivala jako dobro, i to uz pomoć gigantskih trikova u poslovanju. Glupo je samo što se Deutsche Bank (DB) sve do danas mora nositi s posljedicama tih trikova, kamuflaža i varki. Banka je bila (ili je još) upletena u oko 7.800 pravnih sporova u cijelom svijetu. Morala je platiti kazne ili odštete u milijunskim, pa i milijardskim iznosima. To je novac koji bi bio potreban da se jedinu njemačku financijsku instituciju s međunarodnom reputacijom sada pripremi za – budućnost.
Uskoro „smeće"
Zapravo ovo s renomeom više i nije točno. Vrijednost tečaja dionica je od 2009. opala za čitavih 90%. i trenutno se kreće negdje oko 10 eura, što je najmanje u povijesti. Preračunato to znači da je banka vrijedna nešto više od 14 milijardi eura. U globalnoj usporedbi Deutsche Bank time zauzima tek 78. mjesto, nalazi se u društvu banaka iz Malezije i Brazila. Dionice Deutsche Banka su nedavno izbačene iz burzovnog indeksa Euro Stoxx 50, zbog pada vrijednosti. Deutsche Bank je danas povoljna prilika za kupnju od strane investitora! Ali naravno da je nitko ne želi kupiti. Jer se u bilancama skrivaju obveznice i druge vrijednosnice ukupne vrijednosti od 1,7 bilijuna eura.
Teško je i zamisliti što bi se dogodilo da ova banka kolabira. Posljedica bi bila nova svjetska financijska kriza. Deutsche Bank je dio globalnog financijskog sustava. I to visokorizični dio. Koji je Međunarodni monetarnu fond svojedobno nazvao „najvećom prijetnjom" za taj isti sustav. DB je na listi 30 banaka koje su relevantne za opstanak cijelog sustava, to su dakle instituti koji bi u slučaju vlastitog posrtanja mogli prouzročiti i pad cijelog sustava poput kule od karata. Kako onda da investitori investiraju u DB?
Ubitačni zahtjevi iz SAD-a
Pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da još nisu doista riješeni veliki problemi iz prošlosti. Tu su još uvijek nerazjašnjena predbacivanja o pranju novca u Rusiji. Tu se potencijalno radi o milijardskim kaznama. A na stolu je i 14 milijardi dolara „težak" zahtjev američkog Ministarstva pravosuđa za plaćanjem odštete, tu se radi o grijesima još od prije izbijanja financijske krize.
Sad se može naravno špekulirati je li tih 14 milijardi „osveta" za europske zahtjeve upućenu Appleu za plaćanje poreza – otprilike u istom iznosu. (Što je vjerojatno čista besmislica.) Ali tu se tezu ne može tek tako ignorirati: upravo su Amerikanci hipotekarnim kreditima najprije napuhali ogromni mjehur od sapunice. Onda su rizike upakirali u zgodan omot i „uvalili" ih inozemnim bankama. (OK, one ih nisu morale kupovati.) I sad na scenu stupaju Amerikanci i naplaćuju odštetu. I to kod domaćih i kod inozemnih banaka. (Da, da, svijet je loš!)
I na koncu porezni obveznici?
Bez obzira što je tu sve istina i koliko će DB na koncu doista morati platiti Amerikancima: 14 milijardi dolara Deutsche Banke ne bi mogao platiti. Investitorima se ne sviđa ideja povećanja temeljnog kapitala, odnosno emisije novih dionica, jer bi u tom slučaju dodatno opala vrijednost papira. I to se ne bi ni isplatilo, jer: tko bi uopće htio kupiti dionice te banke? Špekulativni papiri, ništa više.
Tako cijeli ovaj miks okolnosti dovodi do toga da se odjednom opet počinje pričati o „zločestoj" ideji, naime o državnoj pomoći. Naravno da su se obje strane, i DB i Savezna vlada hitno potrudile demantirate te glasine i označiti ih špekulacijama. Ali cijela stvar nije tako jednostavna: naravno da se banka može odvojiti od svog investicijskog sektora. I tako bi se moglo „ubrati" neku lovu. Ali jedna je stvar apsolutno sigurna: ukoliko se Deutsche Bank doista nađe u velikim problemima, može se poći od toga da će na koncu banku morati spašavati porezni obveznici. I to bez obzira na ono što su vlade ovog svijeta, a prije svih Angela Merkel, nekoć obećale: a obećale su da porezni obveznici nikada više neće morati spašavati neku banku. Glupost!