Komentar: Merkel treba više hrabrosti u odnosima sa Kinom
9. rujna 2019
Kako se mjeri uspjeh nekog samita Njemačke i Kine? Po broju potpisanih sporazuma? Po tome koliko puta se čuje sintagma „ljudska prava"?
Iako se kancelarka Angela Merkel iz Kine vratila sa jedanaest potpisanih sporazuma o suradnji u prtljagu, a u razgovorima u četiri oka i pred mikrofonima se izjasnila o protestima u Hong Kongu, njena višednevna posjeta ipak nije zadovoljila ni predstavnike privrede ni borce za ljudska prava.
Savezno udruženje njemačke industrije upozorava da njegovi članovi ne mogu izdržati nefer konkurenciju kineskog privrednog modela. Onaj ko se nadao istinskom dijalogu sa predstavnicima kineskog civilnog društva također je razočaran: Sa borcima za zaštitu ljudskih prava Merkel se sastala samo daleko od kamera.
Njemačka vanjskopolitička samoobmana
Njemačka se, kada je riječ o Kini, drži odavno prevaziđene slike. Socijaldemokratski kancelar Willy Brandt je sa svojom politikom prema istoku „Promjena kroz približavanje" u vrijeme Hladnog rata doduše imao uspjeha. Liberalna verzija tog mota „Promjena kroz trgovinu" je s druge strane u međuvremenu mutirala u veliku samoobmanu njemačke vanjske politike. Hong Kong je najbolji primjer za to koliko Kinu slabo zanima liberalno demokratsko uređenje.
Jasan stav nije na vidiku
Upravo zbog toga bi ovdje i sada bila potrebna merkelovska hrabrost sa kojom se ona inače u vanjskoj politici tako jasno pozicionira: recimo prema Putinu zbog ukrajinske krize, ili prema Trampu zbog seksističkih ispada. Ali Berlin sa Pekingom vodi politiku bez rizika.
Pri tome upravo to oklijevanje u odnosima sa Kinom podriva ionako skromni njemački autoritet na svjetskoj sceni. Partneri u EU kritički gledaju na njemačku ambivalentnost prema Kini. Bez podrške EU će Njemačka biti beznadežno smrvljena između Kine i SAD.
Upravo zbog toga se Merkel trudi da ujedini EU kroz zajednički investicioni sporazum sa Kinom. No sve dok se Njemačka ne postavi jasno, ni EU neće imati zajednički stav i biće teško ispregovarati sporazum Brisela i Pekinga.
Riječ je i o političkoj ostavštini Angele Merkel
Angeli Merkel za to ipak ne ostaje mnogo vremena. Posjeta Kini mogla bi biti jedna od poslednjih Narodnoj republici jer se nakon okončanja ovog mandata na mjestu šefice njemačke vlade 2021. godine želi povući iz politike. Kada Njemačka u drugoj polovici iduće godine preuzme predsjedavanje EU, Merkel želi organizirati još jedan samit EU-Kina u svojoj zemlji.
Do tada mora razviti jasan odnos prema Kini. Jer upravo bi za Merkel, kojoj je europska Njemačka lajtmotiv kancelarskog mandata, bilo tragično ako bi se ovakvim ponašanjem preračunala.