Komentar: Ne konačno i znači ne
Kad su se moji roditelji vjenčali u osamdesetima, njihov naraštaj je već odavno otjerao kruti seksualni moral iz društva i iz mnogih spavaćih soba - barem bi se tako moglo misliti. Ali usprkos tome, sve do 1997. je i moj otac mogao silovati moju majku i proći nekažnjeno, jer silovanje među bračnim partnerima nije bilo kazneno djelo.
Ali sve do prije nekoliko tjedana je još uvijek na snazi bio jedan "srednjovjekovni zakon" jer tek ovom reformom ubuduće svako spolno napastovanje protiv očite volje žrtve postaje kažnjivo djelo. Da citiramo jednu mladu aktivisticu iz socijalnih mreža: još do jučer me je netko mogao silovati i ne bi počinio zločin ako bi samo plakala i molila ga da prestane jer mi nanosi bol. Ne, da u Njemačkoj silovanje bude silovanje žena se mora braniti ili muškarac mora primijeniti silu ili prijetiti. Jedno 'ne, ne želim, prekini konačno, to je moje tijelo' do sad nije bilo dovoljno.
To se sad - konačno - promijenilo: nakon što su se pravnice i aktivistice za ženska prava godinama borile za to, njemački Parlament je prihvatio da načelo "ne znači ne" uvede u zakon o spolnom nasilju. Konkretno to znači: ako muškarac (i uglavnom je to muškarac) nametne svoju volju usprkos očitoj volji njegove žrtve, on time čini kazneno djelo. Ne smije više, recimo u tramvaju ili autobusu, posegnuti niti ispod njezine majice, grabiti dojku ili se uz nju stiskati - i to je kažnjivo.
Prekretnica u kažnjavanju
Ali nije baš sve dobro u ovom novom zakonu jer se u njemu napastovanje povezuje s pravom na boravak. Sudska osuda tako može brže dovesti do protjerivanja i to je problematično. Neke pravnice tu kaznu smatraju preoštrom.
Usprkos tome, bilo je konačno vrijeme da i zakonodavac shvati kako je naše zakonodavstvo o spolnim zločinima bilo potpuno zastarjelo, a time i predodžba o ulozi i onome što se događa u obiteljima. Reforma je prekretnica u već odavno nužnoj promjeni načina razmišljanja.
A ako i ja jednog dana budem imala kćerku, željela bih da njoj bude samo po sebi jasno da ona može reći "ne" i da svatko tko se ne osvrće na njezinu volju čini kazneno djelo. Nadam se da će živjeti u društvu u kojem će pravo žene da sama odlučuje o svom spolnom životu bude nešto samo po sebi razumljivo, baš kao i da dobiva istu plaću za isti posao kao i muškarci ili da oba roditelja imaju pravo na porodiljni dopust.
Ali je gorko iskustvo kako je zato bilo potrebno iskustvo novogodišnje noći u Kölnu i kako se i u ovom pitanju osjeća gorak okus rasizma i islamofobije što se tako često čuje u raspravama o spolnim zločinima.
A svim muškarcima koji se sad uzbuđuju u svojim kolumnama ili u socijalnim mrežama kao se država želi miješati u ono što se događa u spavaćim sobama može se poručiti: nemojte paničariti. Naravno da i dalje vrijedi pretpostavka o nevinosti i kazneno djelo treba biti dokazano. U slučaju dvojbe dakle i dalje se počinilac smatra nevinim. Tu se ništa nije promijenilo, baš ništa.