Netanjahu, Kongres i pljuska u lice

Svojim nastupom u američkom Kongresu Benjamin Netanjahu je prije svega slijedio jedan cilj: upozoriti zastupnike na rizike mogućeg "lošeg dogovora" Obamine administracije s Iranom o iranskom atomskom programu.

To je časni cilj, no ima jedan problem. Ako izvan Izraela postoji institucija koja predsjedniku Obami s obzirom na iranski atomski program neće dopustiti nikakav truli kompromis, onda je to Kongres u kojem većinu imaju republikanci. To je i jučer (3.3.) bilo vidljivo: tek što je izraelski premijer stupio u kongresnu dvoranu, dočekao ga je burni pljesak.

Podrška obje stranke

Podrška Izraelu, zalaganje za njegove interese i njegovu delikatnu sigurnosnu situaciju u obje su stranke, kako u Republikanskoj tako i u Demokratskoj, tradicionalno jaki. To stajalište potječe još iz doba daleko prije Netanjahuovog prvog mandata. Kada se radi o Izraelu, među dvjema strankama u političkom Washingtonu postoji jedinstvo koje je inače vrlo rijetko.

Netanjahuov nastup u Kongresu dogovoren je s glasnogovornikom republikanaca Johnom Boehnerom. To što oni u svoj dogovor nisu uključili predsjednika Obamu, on je s pravom shvatio kao udarac. No neovisno o tome, zastupnici obje stranke jasno su dali do znanja da će se u pregovorima o iranskom atomskom programu usprotiviti svakom dogovoru koji bi bio naštetio izraelskim sigurnosnim interesima. Netanjahu, koji jako dobro poznaje američku unutarnjopolitičku scenu, vjerojatno je s time od početka računao.

Primjerice, republikanski zastupnik John McCain već godinama kritizira Obaminu administraciju zbog držanja kod pitanja iranskog atomskog programa. On je još u siječnju njezinu nadu u dogovor s Teheranom nazvao nerealnom. A demokratski senator Chuck Schummer je jučer rekao da ne vjeruje Irancima.

Obami se može mnogo toga prigovoriti, ali on je sigurno politički realist. I kao takav je svjestan toga da nijedan američko-iranski dogovor koji ne uzima u obzir izraelske sigurnosne interese u SAD-u neće proći.

Pljuska u lice

Netanjahu je tako u Kongresu govorio pred slušateljima koje uopće nije morao uvjeravati u opasnosti "lošeg dogovora". I njegova upozorenja na općenitu opasnost od iranskog režima naišla su na razumijevanje. On se, doduše, prisilio na nekoliko pohvala na račun Obaminog zalaganja za Izrael. No sam njegov nastup bio je pljuska u lice - ne samo američkom predsjedniku, nego i svakom pojedinom zastupniku.

Obama je nastup izraelskog premijera, s kojim se sastao češće nego s bilo kojim drugim političkim vođom, morao shvatiti kao drsko izrugivanje njegovom pokušaju da s Iranom postigne opći dogovor. To što je Netanjahu ovo učinio samo 13 dana prije održavanja izraelskih parlamentarnih izbora na kojima se ponovo kandidira, njegov nastup čini besprimjernim napadom koji je osim toga suprotan svakoj političkoj etiketi.

No svojim govorom Netanjahu je također izrazio i nepovjerenje u američke zastupnike. Očito je izraelski premijer smatrao nužnim upozoriti američki Kongres da spriječi predsjednika u međunarodnom dogovoru koji bi mogao biti opasan za Izrael. Samo je Netanjahuu poznato kako je mogao tako postupiti s obzirom na činjenicu da je Kongres od 1949. godine do danas odobrio više od 120 milijardi američkih dolara pomoći Izraelu.

Distancirani demokrati

Iz navedenih razloga Netanjahuov nastup je bio kontraproduktivan. Kao što se moglo očekivati, njegov istup nije ništa doprinio samoj stvari. Niti jedan od argumenata koje je naveo nije bio stvarno nov.

Premda još nisu utvrđeni ni dogovor niti njegove pojedine točke, Netanjahu je više puta ustvrdio da je SAD mogao postići bolji dogovor. On je, na žalost, propustio priliku za iznošenje svojih novih ideja za postizanje "boljeg" dogovora. Tim razmišljanjima mogao je doprinijeti rješavanju predstojećih problema. Umjesto toga se ograničio na ponavljanje svojih dobro poznatih prigovora na račun (navodno) lošeg dogovora, na pozivanje Kongresa na nepopustljivost prema Teheranu i na ponavljanje svojeg upozorenja da bi dogovor Iranu omogućio izradu bombe.

Tako je Netanjahu sam potkopao svoj zahtjev da Izreael treba diskutirati izvan stranačkih granica. Činjenica da predsjednik Obama, potpredsjednik Joe Biden i još 57 demokratskih zastupnika nisu bili nazočni Netanjahuovom govoru je jasan znak da je Izrael najkasnije od jučer tema koja izaziva kontroverze. A to nikako ne može biti u interesu Izraela.