Komentar: Novi polet za Europu?

Jean-Claude Juncker je u političkoj Europi valjda jedan od ljudi s najviše veza. On poznaje svakoga i svatko poznaje njega. S većinom važnih političara je ovaj kršćanskodemokratski političar u posljednjih dvadeset godina i osobno dogovarao neki deal i isposlovao kompromis. On je u Bruxellesu i Strasbourgu duže nego bilo tko drugi.

Kao dugogodišnji šef zone eura dobro zna i uspone i padove europske fiskalne i gospodarske politike. Juncker se ne boji "velikih" u Europskoj uniji. On čavrlja i s francuskim predsjednikom Hollandeom i s njemačkom kancelarkom Merkel. Sve su to odlučujuće pretpostavke za golemu zadaću koje se Juncker, kratko pred njegov 60. rođendan, sada mora prihvatiti.

Junckerova komisija će se prije svega baviti gospodarstvom i oživljavanjem konjunkture. EU je i dalje u krizi, makar su ostale regije u svijetu već odavno mnogo bolje prevladale posljedice krize 2008. i 2009. Juncker se ne želi odreći ni oštrih mjera štednje, a niti novog zaduživanja. To je tipično za Junckera. On traži srednji put između francuskog i njemačkog recepta.

Nemoguća misija?

Njegov kompromis glasi: investirati, ali bez novih dugova. Već do kraja ove godine želi za to namaći 300 milijardi eura. To je i više nego ambiciozan cilj. Kako to namjerava postići, to nam Juncker nije otkrio u svom nastupnom govoru. Jer nova europska komisija mora povesti reindustrijalizaciju Europe, ali bez da odustane od svojih socijalnih standarda i ciljeva zaštite klime. Sve to se mora dogoditi bez novih dugova i bez financijske žrtve poreznih platiša u pojedinim zemljama članicama.

Uspjeh Jean-Claude Junckera će se mjeriti i po tome, hoće li uspjeti premostiti duboki jaz između Njemačke kao kočničara novih zaduženja i Francuske i Italije koje bi rado krenule u nove dugove.

Jean-Claude Juncker se isprva tek nećkao da li da posegne za ovom dužnošću. Ali nakon europskih izbora i preko ljeta je sakupio novu energiju i zalet koji mu može pomoći da djeluje vjerodostojnije nego njegov prethodnik Barroso. Taj Portugalac je previše ovisio o konzervativnim predsjednicima vlada, drugim riječima, o njemačkoj kancelarki Angeli Merkel. Neki u Bruxellesu se nadaju da je došao novi Jaques Delors, legendarni predsjednik Komisije koji je u osamdesetima potakao doista velike i dalekosežne reforme.

Može i bolje nego Barroso

Ali Europska unija je danas mnogo kompleksnija nego prije 25 godina. Moć europske komisije se smanjila u preraspodjeli nadležnosti među institucija. Vijeće, dakle predstavništvo zemalja članica i Europski parlament danas mogu mnogo više utjecati na Europsku komisiju nego ranije. Juncker naravno ne može djelovati neovisno od predsjednika država ili vlada zemalja članica, ali on može bolje iskoristiti prostor koji mu stoji na raspolaganju nego što je to činio Barroso.

Juncker nije sam. On je okupio 27 povjerenica i povjerenika koje su poslale zemlje članice - i koji su veoma različito kvalificirani za svoj novi posao. Predsjednik želi poboljšati učinkovitost ovog šarenog društva uz pomoć sedam potpredsjednika i uz veoma složenu strukturu radnih grupa. To je zanimljiv eksperiment, makar danas još nitko ne može reći hoće li on i uspjeti.

Jean-Claude Juncker se može pohvaliti s veoma mnogo iskustva, ali i on će još morati naučiti kako se vodi jedna državna služba s preko 30 tisuća suradnika iz 28 zemalja članica. Dugo je vremena bio premijerom jedne patuljaste države gdje svatko svakoga poznaje: Luksemburg ima tek 500 tisuća stanovnika. Sad je odgovoran za 500 milijuna stanovnika Europske unije.