Povucimo vojnike iz Incirlika!

Nada umire posljednja, kaže jedna poslovica. No je li zaista netko iskreno vjerovao da će njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel zaista riješiti stvar i učiniti čudo ako se osobno pojavi u Ankari? Turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu ne pada na pamet okrenuti ploču. Zašto i bi? On već čitavu vječnost Njemačku vladu povlači za nos. 260 njemačkih vojnika stacioniranih u turskoj vojnoj bazi Incirlik su Erdoganu dobro došli kao instrument za ucjene. Malo je njemačke političare puštao u blizinu vojnika, malo ne. Kako mu je u tom trenutku odgovaralo. Na Bosporu je na kraju krajeva on gazda.

I kada je Njemačka neposlušna, tada vrata ostaju zatvorena. Azil turskim časnicima ne dolazi u obzir isto kao ni rezolucija Bundestaga po kojoj se pokolj nad Armencima u Prvom svjetskom ratu proglašava genocidom, što službena Ankara ne želi priznati.  To je bio prvi povod da se zastupnicima njemačkog parlamenta ne dozvoli prilaz njemačkim vojnicima u Incirliku. Ankara je popustila tek kad se Njemačka vlada ogradila od rezolucije Bundestaga.

Sad je dosta!

To je čista ucjena. Njemačka vlada je predugo zatvarala oči pred ovakvim ponašanjem. Sve to skupa je za vladu doduše vrlo zapetljana situacija. Njezino geslo glasi: uvijek ostati u kontaktu, razgovarati, pronalaziti načina za povratak normalizaciji. Takav pristup je u biti ispravan. No jednom se mora reći: dosta je bilo! Tko želi ostati vjerodostojan, mora tu i tamo reći jasno i glasno „NE". I to stvarno „NE", a ne „Ne, ali..." što je vlada, i posebice kancelarka Angeli Merkel, predugo prakticirala. Iako je to riječ koja čini čuda, ni "molim” se ne smije rabiti prečesto jer se i tako može izgubiti vjerodostojnost. Socijaldemokrati su to u međuvremenu shvatili. Među kršćanskim demokratima ima još onih koji se nećkaju. To je pogrešno.

Povlačenje njemačkih vojnika iz Incirlika će dodatno pokvariti ionako narušene njemačko-turske odnose. Iako se pritom može postaviti pitanje mogu li ti odnosi uopće biti još gori. Isto tako je moguće da će si Erdogan nakon povlačenja vojnika iz Incirlika tražiti novi polog za ucjene. Na kraju krajeva i u turskoj bazi Konya su stacionirani njemački vojnici.

Diktatori govore nekim drugim jezikom

Nadalje, što će se dogoditi s njemačko-turskim dopisnikom dnevnika Die Welt Denizom Yücelom, koji od veljače čami u turskom zatvoru pod optužbom da podržava terorizam. Sigurno će Ankara posegnuti i za drugim bičem, i zaprijetiti ukidanjem sporazuma o izbjeglicama s Europskom unijom.

Njemačka mora jednostavno živjeti s tim da političari poput Erdogana slijede isključivo egoističke ciljeve i da, ako je potrebno, radije idu glavom kroz zid nego da popuste za jedan korak. Diktatori govore drugim jezikom od demokrata. To je tvrd jezik koji, ako ne baš uzvraćanje istom mjerom, iziskuje barem odgovore za kojima će slijediti djela. U slučaju Incirlika to znači da Njemačka mora hitno povući svoje vojnike. Jordan se već ponudio kao alternativa. Na što Njemačka vlada još čeka?