Rezultat predsjedničkih izbora u Bugarskoj i Moldaviji nije dobar znak za Zapad. No, najnoviji razvoj situacije ne bi trebao biti iznenađujući ni za dužnosnike Europske unije, a ni za Sjevernoatlantski vojni savez. Četvrt stoljeća nakon pada Željezne zavjese, sve više ljudi bivšeg Istočnog bloka je razočarano u Zapad. Mnogi se vide kao Europljane druge klase, a tako cijenjene zajedničke vrijednosti kao što su blagostanje, demokracija i ljudska prava, nagrizli su nepotizam, korupcija i gospodarska kriza. Tamo gdje je nekada vladalo početno oduševljenje Europom, sve više se širi rezignacija koja je postala savršeno tlo za populističke i nacionalističke tendencije.
Totalni zaokret u pravcu Moskve nije na dnevnom redu, osim možda u Moldaviji. Ali u srednjoj i jugoistočnoj Europi postoje jaka previranja. Češka, Slovačka i Mađarska već dugo očijukaju s Rusijom i njezinim autoritarnim predsjednikom Putinom. Stalnim kritiziranjem sankcija Europske unije Rusiji zbog aneksije Krima i rata na istoku Ukrajine, vlade tih zemalja, bile one socijalističke ili liberalne, držale su otvorenom opciju blizine Moskvi, ne mareći previše za konsenzus u Bruxellesu.
Ni slavensko-pravoslavne zemlje Zapadnog Balkana ne žele, čak i pored želje za integracijom u EU, ugroziti dobre odnose s Moskvom. Putin je rafinirano znao iskoristiti njihovu ekonomsku i prije svega energetsku ovisnost. S vidljivim uspjehom: na sve više izbora pobjeđuju političari skloni Rusiji. Bruxelles je sramotno previdio taj trend. Pukotina koja se stvara u Uniji teško će se moći pokrpati.
Posljedica duboke krize EU-a
Izgleda da ni u NATO-u situacija nije baš stabilna. U Turskoj se vlada sve autoritarnije i traži bliskost s Rusijom. Novi američki predsjednik Donald Trump najavio je važne promjene. Europa će biti više upućena na samu sebe i morala bi preuzeti više odgovornosti. A nitko ne zna točno kako bi to trebalo izgledati. Iako u Uniji postoji konsenzus o jačanju istočnog krila, ne žele baš sve države pomoći tom „krilu". Baltičke zemlje, Poljska i Rumunjska, jedine su u istočnoj Europi koje se približavanjem SAD-u aktivno pripremaju za moguću vojnu prijetnju od strane Rusije. Proruske tendencije na istoku Europe nisu samo plod oživljavanja povijesnih veza, već više posljedica duboke krize u kojoj se nalazi EU. Dosta je bilo ignoriranja problema. Članice Unije i one zemlje koje to žele postati moraju nedvosmisleno stati u obranu zajedničkih vrijednosti demokracije i slobode. Ne mogu više nacionalisti i populisti diktirati tempo.
Potrebne su jasne poruke. Popuštanje napetosti u odnosu Zapada i Rusije neće biti na vidiku sve dok ne dođe do promjene u imperijalnom ponašanju Moskve. Povod za novi sukob između Istoka i Zapada nisu bile sankcije protiv Rusije, već agresivni nastup i djelovanje Vladimira Putina. Ljudima u Rusiji je potrebna podrška Europe, kako bi pronašli izlaz iz Putinove logike samo-izolacije. Anti-zapadnu propagandu ruskih političara i medija mora se raskrinkati. Zapad nije htio tu novu polarizaciju. Ali Zapad mora konačno pronaći koherentnu politiku kako (uskoro) 60-godišnja europska uspješna priča ne bi – propala.