Komentar: Seksualno nasilje nad djecom u sportu
7. svibnja 2019
Zgražanje je ogromno: u njemačkim sportskim klubovima vjerojatno ima isto toliko seksualnog nasilja nad djecom i adolescentima kao i u crkvama. S ovom procjenom je Sabine Andresen, predsjedateljica Komisije za suočavanje sa seksualnim zlostavljanjem djece, šokirala javnost, koja je još uvijek šokirana obujmom skandala sa seksualnim zlostavljanjem u crkvama. Tko zna što će još sve izaći na vidjelo?
Mogli smo biti pošteđeni svega toga da smo pažljivo gledali na strukture i da se nismo usredotočili na posebnosti, koje su nam sugerirale da do seksualnog nasilja dolazi samo na određenim područjima. U katoličkim zajednicama problem nije prvenstveno celibat. U sportu nije problematična samo fizička blizina, neposrednost, spremnost na pomoć ili uključenost volontera, za koje nitko ne misli da bi mogli biti nastrani. Te okolnosti doduše mogu lakše dovesti do seksualnih zloupotreba - ali seksualno nasilje se temelji na strukturama moći, ovisnosti, nedostatku transparentnosti i iznad svega, na skretanju pogleda onih koji takve pojave primjećuju, ali ne žele se miješati i šute.
Koncepti prevencije su dugo postojali
Obujam seksualnog nasilja nad sportašima dokazuju brojne studije: svaki treći sportaš je pogođen, pri tome žene i djevojčice češće od muškaraca i dječaka. Sličan omjer slučajeva zloupotrebe mogao bi postojati u 90.000 sportskih klubova, gdje vježba sedam milijuna sportski aktivne djece i adolescenata.
Njemačka tu nije iznimka niti je jedina zemlja u kojoj se to događa: na primjer, seksualno nasilje nad mladima postoji i u engleskom nogometu, a i u američkom atletskom savezu, što je izazvalo veliki skandal prije nekoliko godina.
Ova tema je odavno stigla u specijalizirana savjetovališta, na stolove povjerenika za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece kao i na stolove Komisija za suočavanje s ovim zločinom i svih drugih aktivista. Postoje i dogovori o zaštiti i prevenciji djece i adolescenata, na primjer s Njemačkim olimpijskim odborom i pokrajinskim sportskim udruženjima. Postoje i studije o obujmu i prevenciji seksualnog nasilja u sportu.
Svi snosimo odgovornost
Sada se na tome u sportskim klubovima mora raditi tim prije što samo polovica njih smatra da je prevencija važna – i to samo oni u čijim Upravnim odborima sjede i žene. Ovo također odgovara ponašanju društva u cjelini: za zaštitu od seksualnog nasilja osjećaju se odgovornim žene (ne samo, ali pretežno). Naravno, žene i djevojčice su više pogođene seksualnim zlostavljanjem - ali bi muškarci, koji se angažiraju na zaštiti djece, mogli biti pozitivan primjer. I to je dio prevencije nasilja.
Da bi se provela zaštita djece u sportskim klubovima, crkvama, omladinskim domovima, školama i drugim institucijama, ova tema se konačno mora uvrstiti u planove obuke trenera, njegovatelja, odgojitelja, socijalnih radnika. Sve ove institucije moraju postati aktivne i razvijati individualne koncepte prevencije. Sportski klubovi trenutno zaostaju, ali know-how postoji, samo ga treba aktivirati.
Odrasli članovi sportskih klubova moraju pristupiti djevojčicama i dječacima ne s visine već ravnopravno. Oni moraju otvoriti oči i uši za one koji su izloženi seksualnom nasilju i priznati njihovu patnju. Moraju se konfrontirati s takvim slučajevima i preuzeti odgovornost.
A za to je potreban stav i svijest da seksualno nasilje nije izoliran slučaj. Da, to se može dogoditi i nama. Stoga. moramo dobro otvoriti oči.