Komentar: Spašavanje Lufthanse

Ne, država nije bolji poduzetnik. Država bi trebala definirati okvire i standarde u okviru kojih se odvijaju poduzetničke aktivnosti. Da, država bi trebalo intervenirati ako stvari iskoče iz tračnica, kao što smo vidjeli proteklih dana u mesnoj industriji. I naravno da u kriznim vremenima država treba djelovati. U tim okolnostima država mora pomoći milijardama koje je do tada ubirala u obliku poreza.

Ali, veliki je izazov iskoristiti jednu takvu situaciju kako bi se napravilo neke stvari koje će kasnije, kada kriza prođe, biti teško popraviti. Na primjer, nakon financijske krize bankama su s pravom znatno zategnute uzde. Jedino što tada mnoge stvari nisu promišljene do kraja: recimo da kamatne stope tako dugo ostanu gotovo na nuli. To je teško pogodilo njemačke banke. Dvije najveće privatne banke – Deutsche Bank i Commerzbank – o tome bi mogle reći puno toga.

Samo da podsjetim, kad već govorimo o Commerzbanku: tu je banku u jeku financijske krize država „spasila“ s ukupno 18 milijardi eura – novac poreznih obveznika. Država je tada preuzela 25% vlasničkog udjela plus jednu dionicu – samo na taj način je Commerzbank uopće mogao realizirati (već tada) besmisleno preuzimanje Dresdner Bank.

Ako propadne poslovni model...

I tako smo došli i do Lufthanse. Najveći europski zračni prijevoznik (po prometu) u korona-krizi prolazi kroz dramatična vremena, to je sudbina koju dijeli s brojnim drugim avio-kompanijama širom svijeta. Njihov poslovni model propao je doslovce preko noći. Čak 95 posto flote je prizemljeno: umjesto da kao nekad prevozi 350.000 putnika dnevno, danas prevozi samo 3.000. Zato se kapital tvrtke topi kao snijeg u proljeće, a kompanija gubi iz sata u sat milijune likvidnih sredstava. Sve to, povezano s padom vrijednosti dionica, smanjuje tržišnu vrijednost Lufthanse na burzi. Zbog toga prijeti čak i opasnost od ispadanja iz najviše burzovne lige u Njemačkoj – iz indeksa Dax.

U takvoj situaciji pomažu zapravo samo dvije stvari: na primjer neki investitor koji želi napraviti dobar posao, iskoristiti povoljnu priliku i preuzeti suvlasnički udio. To ga u ovom trenutku ne bi puno koštalo. Ali u najgorem scenariju to bi u ovoj situaciji mogao biti i neki kineski investitor koji bi mogao posegnuti za „obiteljskim srebrom“ – zato se ipak preferira njemačko rješenje. A to znači ulazak države u Lufthansu.

Lufthansa s tim ima iskustva, obzirom na to da se država tek prije 23 godine u potpunosti povukla iz kompanije. No, uskoro će savezna vlada ponovno imati svoje ljude u nadzornom odboru.

Postoji jedna „kvaka“

Potrajalo je dok se nije došlo do rješenja u ovom slučaju. A definiranje detalja još nije okončano. Za to vrijeme, Bruxelles je već energično podigao prst upozorenja i zahtijeva da Lufthansa preda konkurenciji svoja poletno-sletna prava na aerodromima u Frankfurtu na Majni i Münchenu. Ponovno će, kao i ranije, biti žestokih obračuna, jer su partneri u Berlinu za pregovaračkim stolom posvađani. Crvenu liniju za Lufthansu povukao je, i to već u ranoj fazi, njezin šef Uprave, Carsten Spohr: državna podrška da, ali državno upravljanje tvrtkom - ne. Ni u vladi nema konsenzusa. SPD, koji je u vladajućoj koaliciji u Berlinu, htio je 25% vlasničkog udjela plus jednu dionicu, a time i pravo suodlučivanja. No, to se ipak spriječilo – jer ulazak države bi zaista trebao poslužiti samo tome da se pruži podrška firmi u ovim turbulentnim vremenima, za koje Lufthansa ne snosi odgovornost. A kad kriza prođe, onda bi se vrlo brzo moralo razmišljati i o povlačenju države iz koncerna.

Samo tu postoji još jedna „kvaka": nitko ne zna kada će se zaista za pandemiju moći reći da je prošla. A nitko ne zna ni hoće li dosadašnji poslovni model (prijevoz putnika avionima) i dalje biti atraktivan. Konture se doduše naziru: osim sigurnosnih, isto tako stroge će biti i higijenske kontrole. A to znači još više čekanja u redovima. Pritom mnogih poslovnih putovanja više neće ni biti, obzirom na to da su se mnogi navikli na udobne video-konferencije, a firme će ionako morati štedjeti.

Optimističan scenarij

To je jasno i prvom pilotu Lufthanse Carstenu Spohru. Ponovno uspostavljanje zračnog prometa će koštati puno više nego što će donijeti prihoda. Šef Lufthanse se nada da će 2023. njegova flota još uvijek brojati oko 100 aviona manje nego danas. Ali, to je i dalje optimističan scenarij, jer ne može se očekivati tako brzi  izlazak države iz tvrtke. I tu se opet vraćamo na Commerzbanku. I kod nje se država namjeravala brzo povući, ali dionice banke i dalje su u padu, a u Berlinu nitko nema hrabrosti prodati udio (u međuvremenu on iznosi oko 15 posto) i tako „progutati" ogromne gubitke.

Dakle, time postaje jasno da će vlada još dugo ostati u Lufthansi. A to nisu lijepi izgledi. Samo što u ovom trenutku boljeg rješenja jednostavno nema.