Komentar: Strah Kremlja od naroda

Pobjede jačaju. Iz sukoba u Moskvi između državne sile i oporbe ova posljednja je izašla kao moralni pobjednik. Ili tko brani policajca koji palicom tuče djevojku koja leži na zemlji samo zato što ona zahtijeva fer izbore? Tko plješće pripadnicima tajne službe koji odvoze mladiće već krvave od policijskih udaraca zato što koriste svoje pravo na prosvjedovanje? Tko će stati na stranu zamaskiranih policajaca koji svoje agresivne pse puštaju na demonstrante? Simpatije su na strani prosvjednika. I to uvijek. Slike nemilosrdnih nasilnika koji tuku po volji Kremlja odbojne su. One zorno pokazuju da u Rusiji sila ima prednost pred pravom. U demokraciji je to obrnuto.

Milijuni su vidjeli slike kako se demonstrante premlaćuje. Ljudi su se zgražali, u Rusiji i diljem svijeta. Zapadna poduzeća, među ostalima Siemens, Wintershall ili Daimler, koja i dalje investiraju u Rusiji, trebala bi to pogledati. Tko sad podupire tamošnji režim morat će se na Zapadu za to opravdavati.

Zapravo nebitni izbori

Kako je u Rusiji moglo doći do toga? Radi se o izborima za moskovski gradski parlament 8. rujna. To iznenađuje. Jer, taj parlament o malo stvari odlučuje. Zbog njihove beznačajnosti nitko se nije zanimao za te izbore, čak ni birači. Pa ipak su se deseci oporbenih kandidata ovaj put htjeli kandidirati što Kremlj sprječava prozirnim argumentima. Zato je došlo do prosvjeda. Ali, ako vlada već kod razmjerno nevažnog političkoga glasovanja udara oko sebe, što će se tek dogoditi kad se jednoga dana bude stvarno radilo o vlasti: kod izbora Državne dume, kod predsjedničkih izbora?

Elita moćnika koja vlada skupa s predsjednikom Putinom sve više se boji naroda. I ima za to dobre razloge. Državni aparat je korumpiran. On je odgovoran za to što životni standard Rusa već godinama biva sve niži, gospodarstvo stagnira, infrastruktura izvan velikih gradova propada, obrazovana mladež napušta zemlju. Od takozvane mirovinske reforme milijuni starijih građana imaju osjećaj da ih je država prevarila. Predsjednik Putin svojim sunarodnjacima već godinama obećava poboljšanje. Ali, gotovo nitko više mu ne vjeruje. Prijeti opasnost da birači napuste vladu. Zato oporbeni političari ne smiju kandidirati. Zato se kontrolira medije, progoni neovisne novinare. Kremlj se boji prosvjeda kao vrag tamjana. To je tipičan refleks moćnika u zemlji bezakonja.

Kraj straha

Još se sadašnja elita moćnika drži. Ona se boji da će izgubiti svoje privilegije. Ali, izazivaju ju oporbeni političari koji su izgubili bilo kakav strah: koji žrtvuju svoje karijere, dopuštaju da ih se zatvara i kriminalizira, progoni, koji ne štede ni svoj ni život svojih suboraca. Njima autoritet raste osobito kad državni aparat protiv njih upotrebljava silu - kao u subotu.