Komentar: Čovjek i političar koji je volio slobodu
Guido Westerwelle je bio jedan od najuspješnijih političara Liberalne stranke u poratnom dobu. I jedan od najnesretnijih. On je stranku FDP odveo u neslućene visine i bio je odgovoran za najdublji pad stranke na posljednjim parlamentarnim izborima. Njegov životni stav je bio i politički i osobni liberalizam gdje mu je samo jedno bilo važno: sloboda. Sloboda građana i sloboda društva. I on je svojim životom bio primjer. Već i time da je javno objavio kako je homoseksualac - za političara i danas hrabra odluka tako se predstaviti u javnosti.
Opasan govornik
Guido Westerwelle je i polarizirao. On je osobno u svom životu znao biti slobodan, velikodušan i srdačan, ali je na glasu bio i kao hladni zastupnik neoliberalizma. Tome je pridonijela i njegova podjednako briljantna i oštra retorika. Jedva da je netko znao govoriti bolje, oštrije i jasnije nego on. Zato je ulijevao i strah i poštovanje. Ali ga se zbog toga nije voljelo. Njegove oštre riječi u Bundestagu i u predizbornim bitkama su njegovi protivnici smatrali arogancijom. Ali zapravo je samo bio bolji od njih.
Njegov veliki trenutak su bili parlamentarni izbori 2009. Liberalna stranka s njim na čelu je postigla upravo nevjerojatnih, gotovo 15%. Toliko glasova Liberali nisu sakupili još od 1949. Činilo se da je ta stranka na putu da postane i više od odlučujućeg koalicijskog partnera.
Taj uspjeh je Westerwelle postigao i izbornim obećanjem kako će promijeniti porezni sustav prihoda građana koji će biti pravedan, jednostavan, fer i svima razumljiv. Ali u pregovorima o koaliciji sa kršćanskim demokratima, Westerwelle je popustio i čak pristao da porezni sustav postane još nejasniji i kompliciraniji uvođenjem smanjenog PDV-a za hotelska noćenja. To je bila neoprostiva politička greška. Javnost je to shvatila kako je on spreman pristati na sve samo da postane ministar vanjskih poslova.
Životni san
To je doista bio njegov životni san: biti ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke. Kročiti stopama Hansa Dietricha Genschera koji je tu dužnost obavljao 18 godina i bio - i još uvijek jest; očinska figura liberalne stranke. Ali, Westerwelle se na tom položaju nije snašao. Čak i mudre odluke, na primjer da Njemačka neće sudjelovati u bombardiranju Gadafijeve Libije su se pretvorile u političku katastrofu.
Nakon dvije godine i čitavog niza žestokih izbornih poraza Liberala na pokrajinskim izborima, dao je ostavku na položaj predsjednika stranke. Ali je ostao ministar vanjskih poslova. Ali toj funkciji više nije dao nikakav osoban pečat. Tako je došao i užasavajući poraz na parlamentarnim izborima 2013. gdje Liberali nisu uspjeli prijeći čak niti izborni prag od 5%. To je bio kraj njegove političke karijere. I osobno je došao do dna.
Jer upravo njega se krivilo za neviđeni poraz stranke. Od onda je bio u političkoj mirovini gdje ga je pogodila leukemija. I protiv nje se borio. Ali uzalud.
Westerwelle je bio političar sa izuzetnim sposobnostima. Izuzetan govornik. Čovjek koji je stajao za slobodu i koji je živio slobodno. Nekonvencionalan. Hrabar. Čovjek koji je tražio svjetlost reflektora, čak to i obožavao, ali i čovjek kojeg su teško pogađale kritike medija. Iza njegovog odlučnog i samopouzdanog nastupa se krio osjetljiv karakter.
On je ostao političarom koji se mnogo toga usudio. Koji je uspio pokrenuti čitavu republiku. I koji je Liberalima pokazao kako je u Njemačkoj moguće i ono što se smatralo nemogućim.