Konačno jasna bliskoistočna politika Njemačke

Još prije godinu dana je podjela uloga u njemačkoj vanjskoj politici prečesto izgledala ovako: tu je kancelar, „šolcovski"-oklijevajući, ponekad šuteći. A tamo je ministrica vanjskih poslova koja kaže baš sve što misli i pri tom se onda ponekad i previše zaleti – što zna naljutiti i njenog vlastitog kancelara.

U međuvremenu je drugačije: Olaf Scholz (SPD) i Annalena Baerbock (Zeleni) drže isti kurs, zajednički i očito bolje usaglašeni. Osobito u politici prema Bliskom istoku. Kad ministrica vanjskih poslova kao u Jeruzalemu kaže kako „tu nema ili-ili, nego i jedno i drugo. Sigurnost ljudi u Izraelu od terora Hamasa je jednako toliko važna kao i preživljavanje Palestinaca" – onda je to stav čitave njemačke vlade.

Već po peti put od terorističkog napada Hamasa je Annalena Baerbock u Izralelu. To je svaki put balansiranje na temeljima njemačke politike: s jedne strane Baerbock ističe pravo Izraela na obranu od Hamasa. I istovremeno sve upornije upozorava Izrael na obvezu poštivanja međunarodnog prava i na zaštitu ljudi u Pojasu Gaze – osobito u Rafahu na jugu Pojasa Gaze. Ondje se nalazi preko milijun izbjeglih Palestinaca koji nemaju kuda. „Ako bi izraelska vojska u tim okolnostima počela napad na Rafah, to bi bila humantitarna katastrofa uz najavu", strahuje Baerbock. „Ljudi trebaju sigurno mjesto i sigurne koridore kako ne bi još više dospjeli pod paljbu s obje strane."

Velike brige Berlina

Obzirom na golemu zabrinutost, ministrica vanjskih poslova i kancelar su našli isti jezik. Veoma slično je zvučao i Olaf Scholz prošlog tjedna pri njegovom posjetu Washingtonu kad je zahtjevao od izraelske vlade: „U ovom ratu to najprije znači da vođenje rata treba odgovarati vlastitim mjerilima, da humanitarna pomoć mora stizati u Gazu u mnogo većim razmjerima nego što je danas slučaj."

Bilo kod kancelarovog posjeta SAD-u, bilo sad kod posjeta ministrice vanjskih poslova Izraelu: u njihovim glavama su stalno i druga velika pitanja. Što ako Donald Trump opet postane predsjednik SAD-a? Što ako Ukrajina uskoro više ne bude u stanju suprotstavljati se ruskoj agresiji?

I kod tih pitanja su očito Scholz i Baerbock bolje usaglašeni, recimo kad se trude oko širenja kontakata u SAD-u kako bi bili bolje pripremljeni u slučaju povratka Trumpa. Ili kad oboje traže veću podršku za Ukrajinu – u međuvremenu i bez protivljenja javnosti.

Ukrajina, Trump, Bliski istok... Dok se čini kako se svijet kotura iz jedne krize u drugu, barem njemački kancelar i ministrica vanjskih poslova mnogo više vuku na istu stranu. Hoće li tako i čitava njemačka vanjska politika postići više, to je pak sasvim drugo pitanje.

Markus Sambale, ARD Berlin