Korak ka miru u Libiji?
23. lipnja 2021
Diplomati, koje sudjeluju na međunarodnoj konferenciji o Libiji ovog tjedna u Berlinu, imaju za cilj izraditi koncept političkog napretka ove ratom zahvaćene zemlje, pripremiti se za nacionalne izbore koji će se održati u prosincu i razgovarati o povlačenju stranih trupa i plaćenika.
Većina prisutnih - pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, dakle Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Rusija i Kina - kao i Italija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, EU i UN već su se u sijuečnju 2020. godine sastali u okviru prve međunarodne konferencije o Libiji, čiji je domaćin također bila Njemačka.
Ovoga puta pridružit će im se članovi novoformirane libijske prijelazne Vlade nacionalnog jedinstva (GNA) na čijem je čelu premijer Abdul Hamid Dbeibah. Budući da će summit biti na ministarskoj razini, premijer neće osobno prisustvovati.
Što se promijenilo u Libiji?
Politička situacija u Libiji značajno se promijenila od prve mirovne konferencije u Berlinu početkom 2020. Primirje između Vlade nacionalnog jedinstva (GNA) sa sjedištem u Tripoliju i Libijske nacionalne vojske (LNA) sa sjedištem u Bengaziju, na čijem je čelu general Khalifa Haftar, prošlog kolovoza je preraslo u službeni prekid vatre koji je na snazi od listopada. To je otvorilo put za formiranje privremene vlade s premijerom Dbeibahom, pod okriljem UN-a.
Nova privremena vlada, izabrana u veljači, vodit će zemlju do izbora 24. prosinca, kada bi Libijci trebali slobodno birati novu vladu.
Do tada je vlada sa sjedištem u Tripoliju odgovorna za pripremu izbora, a fokusirana je na ujedinjavanje podijeljenih libijskih institucija i sigurnosnih snaga te pokretanje napora za obnovu ratom razorene zemlje.
Da bi se razumio izazov s kojim se suočava privremena vlada, važno je naglasiti da su Tripoli na zapadu i Benghazi na istoku simbol za unutarnju podjelu u ovoj zemlji bogatoj naftom.
Vlada premijera Dbeibaha je zamijenila dvije prethodne suparničke administracije - jednu sa sjedištem na istoku i drugu sa sjedištem na zapadu - koje su vladale Libijom od 2014. godine.
Zemlje saveznice s Tripolijem i Vladom nacionalnog jedistva (GNA) su Turska i Katar, dok u Bengaziju Libijska nacionalna vojska (LNA) pod vodstvom generala Khalife Haftara ima podršku Rusije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta.
Međutim, unatoč stalnoj borbi za vlast, vojno rješenje između zaraćenih GNA i LNA nikada nije postignuto, ali trajne borbe ostavile su zemlju podijeljenu i zarobljenu ratom.
Francuska podupire povlačenje stranih plaćenika
Iako su se mnogi drugi aspekti na terenu promijenili od siječnja 2020., dva značajna rezultata posljednjeg berlinskog summita u Libiji do sada nisu provedena - unatoč pozivima EU-a i UN-a: Podržati embargo na oružje i povući strane trupe i plaćenike.
Prema nedavnim podacima UN-a, više od 20.000 stranih plaćenika i vojnog osoblja još uvijek se nalazi u Libiji. To uključuje borce iz Turske, Rusije, Sudana i Čada. Zasada se ne čini da ove zemlje imaju velik interes za premještanjem boraca u njihove matične zemlje ili održavanjem embarga na oružje.
Embargo na oružje poštivalo se samo nekoliko dana. Zanimljiv aspekt bilo je ograničenje prijevoza Sredozemnim morem. Transport iz susjednih zemalja, poput Tunisa, Alžira, Nigera, Sudana ili Egipta nije bio u to uključen.
Još jedan škakljiv problem riješen je samo nekoliko dana uoči konferencije u Berlinu: Francuska i sukobljeni stavovi EU-a o Libiji. "Značajni problem bio je taj što se Francuska borila s milicijama i plaćenicima na strani istočne Libije, a ostatak EU-a je bio na drugoj strani. Bila je to šizofrena situacija koja se može objasniti samo francuskim postkolonijalnim ekspanzionističkim interesima u sjevernoj Africi", kaže Andreas Dittmann, geograf sa Sveučilišta Giessen za DW.
Macron je više puta porekao optužbu za potajnu pomoć Haftarovim snagama. Međutim, situacija se promijenila i od ovog mjeseca EU sada "govori jednim glasom i zajednički djeluje u Libiji", dodao je Dittmann. U ožujku je Francuska nakon sedam godina ponovno otvorila svoje veleposlanstvo u Tripoliju, dajući znak potpore Vladi nacionalnog jedinstva (GNA). 2011. godine francuske su snage pomogle srušiti libijskog vlastrodršca Muammara Gadafija, što je dovelo do desetljeća građanskog rata i kaosa.
Libijce se ne pita
Sada je pitanje što može postići Njemačka kao posrednik. "Sada nam je potreban međunarodni sporazum o tome što bi Libija trebala biti u kontekstu međunarodne zajednice, a ne u kontekstu Libijaca," kaže Sami Hamdi, generalni direktor International Interest, tvrtke za globalne rizike i obavještajna pitanja u Londonu.
On smatra da Libija još nije dovoljno stabilna i neovisna da bi mogla oblikovati svoj vlastiti dnevni red. Hamdi vjeruje da je unatoč prisutnosti prijelazne vlade, prilično očito da će sve što izađe s ove konferencije biti međunarodna odluka.