Korona može biti smrtonosna i za banke

Svima je bilo jasno da će korona i mjere protiv pandemije pogoditi i bankarski sektor, ali procjena Leibnizovog instituta za ekonomska istraživanja u Halleu objavljena ovog srpnja je ipak izazvala šok.

Istraživanje polazi od spoznaje kako banke neće biti toliko pogođene u "prvom valu" pandemije. Prve mjere za suzbijanje zaraze su iznenadile tvrtke, ali mnoge su još imale i solidne iznose na računu i zalihe na skladištima tako da nisu imale većih problema ni s otplatama kredita. Ali kako vrijeme odmiče - i makar se čuje kako potražnja postoji, ne samo na domaćem nego i na međunarodnom tržištu - tako se i rezerve tope.

Stručnjaci iz Hallea procjenjuju da će to neminovno značiti i velik broj kredita koji neće moći biti vraćeni - jedino je pitanje koliko brzo će se gospodarstvo vratiti u razmjerno normalno stanje. Ako će to biti brzo, onda će oko 6% volumena poslovnih kredita morati biti otpisano kao gubitak, ako se nevolje nastave, onda bi to moglo biti čak 28%. Izraženo u eurima, u najboljem slučaju bi gubitak banaka bio 127 milijardi eura, u najgorem čak 627 milijardi. Ekonomisti upozoravaju kako će ova posljedica korone - baš kao i kod ljudi - najteže pogoditi "slabe" među bankama: na primjer lokalne štedionice koje su i inače prvi partner za manje i obiteljske tvrtke i koje tek rijetko imaju mnogo većih poslovnih mušterija. A ako te mušterije dospiju u nevolju, onda se i tim bankama crno piše.

"Ma nije tako strašno!"

Naravno, u samim novčarskim institucijama izuzetno nerado slušaju takve procjene. Jer već po prirodi samog posla, ako se počne govoriti da je banka u nevolji, onda će to sigurno značiti da će doista zapasti u nevolje bez obzira na stanje njenih poslovnih knjiga. Zato Michael Emrich, predsjednik Udruge štedionica istoka Njemačke (OSV) optužuje ekonomiste Leibnizovog instituta za "širenje panike". I u Baden-Württenbergu gdje je osobito mnogo tvrtki koje rade za automobilsku industriju, tamošnja 51 štedionica je koncem strpnja priznala kako im prijeti "dramatični pad dobiti", ali predsjednik udruge štedionica Peter Schneider tvrdi kako će se "dobit više nego prepoloviti, ali će se još uvijek biti u plusu". Jer tu nije samo riječ o kreditima koji će se morati otpisati, nego i o potrebi da se drastično poveća pričuva banke kako bi "pokrila" rizik u kreditnom poslovanju.

No dok banke veoma glasno tvrde kako sve nije tako strašno, Njemačka industrijska i trgovinska komora (DIHK) upozorava da je stvarno loše. 40% njemačkih tvrtki se Komori žali na probleme u likvidnosti. Svaka deseta tvrtka više ne vjeruje da će se uspjeti preživjeti krizu. Još nisu otišli u stečaj samo zato jer ih se "umjetno" drži na životu odlukom vlade: jedna od mjera konjunkturnog programa zbog korone jest i ukidanje obveze tvrtki da smjesta moraju proglasiti stečaj u slučaju nelikvidnosti. Drugim riječima: u njemačkom gospodarstvu već ima mnogo "živih mrtvaca" i to će se pokazati kad istekne taj rok kojeg je odredila vlada. "Strahujemo da će u jesen nastupiti val stečajeva dramatičnih razmjera", kaže predsjednik Komore Eric Scheitzer.

Tvrtke se umjetno održavaju na životu

I tvrtka za osiguranje kredita Euler Hermes procjenjuje kako bi do konca slijedeće godine preko 20.000 tvrtki u Njemačkoj moglo nestati u stečaju. A što će to značiti za banke? Stečaj neke tvrtke nije samo nestanak poslovne mušterije: kod malenih banaka u provinciji u pravilu tamo račune imaju i radnici tih tvrtki koji će zbog stečaja ostati bez posla.

Michael Koetter, pročelnik odjela za tržište novca Leibnizovog instituta za ekonomska istraživanja je u razgovoru za DW priznao da je veoma teško davati prognoze o sudbini banaka i o tome kada će one dospjeti u nevolju, jer ima mnoštvo faktora. Ne samo ekonomskih, nego i zdravstvenih: hoće li biti značajnijeg drugog vala zaraze i hoće li zbog toga opet biti propisan Lockdown. Ali ostaje kod objašnjenja kako će banke to itekako osjetiti - ali tek sa zakašnjenjem: "Načelno će broj stečajeva, kako ja to vidim, porasti, pogotovo kad opet budu ukinute nedavne odluke o labavijoj obvezi prijavljivanja nelikvidnosti."

Tek kad se to dogodi, u nevolje će dospjeti i banke: "Posebno malene banke imaju vlastita i različita pravila od kad se neki kredit mora voditi kao ugrožen i eventualno biti otpisan", kaže Koetter. Ali nakon jednog ili dva kvartala tu više neće biti moguće ignorirati nevolje tako da će se taj gubitak pokazati i u poslovnim knjigama banke.

Hoće li to značiti i krizu banaka? Analitičar Boston Consulting Group Holger Sachse, ovisno o razvoju pandemije, ne želi isključiti tu mogućnost. Makar stručnjaci ne misle kako će se takva kriza moći usporediti s financijskom krizom prije nekoliko godina.

Kao i prije desetak godina?

I to makar procjene Leibnizovog instituta slute crne dane za banke u razmjerno solidnom gospodarstvu jedne Njemačke. Diljem Europe će to vjerojatno biti još mnogo gore: savjetnička tvrtka Oliver Wyman procjenjuje kako će banke Starog kontinenta u dogledno doba morati otpisati preko 400 milijarde eura kredita koji se neće moći vratiti - a i to samo ako čitava pandemija ubrzo završi. U najgorem slučaju bi to moglo biti i 800 milijardi eura.

Utoliko i agencija za procjenu kreditne sposobnosti Moody's procjenjuje da će pandemija osjetno oslabiti kreditnu sposobnost europskih banaka, a udio "problematičnih" kredita bi se već do 2022. mogao udvostručiti, ako ne i utrostručiti. Ali hoće li to onda dovesti do krize ili čak do sloma bankovnog sustava u Europi?

"To nije vjerojatno", smatra Christian Edelmann iz Oliver Wymana. Jer za razliku od bankovne krize prije desetak godina je sad tu Europska središnja banka koja se pobrinula da ima dovoljno novca u opticaju.

No to ne znači da će bankama biti lako: "Mnoge će se zateći u nekoj vrsti preživljavanja s veoma malenim stopama dobiti", smatra taj ekonomist. Banke će najvjerojatnije preživjeti, ali sasvim sigurno će doći do racionalizacije i mjera štednje: to znači i fuzije i udruživanja, ali i zatvaranje poslovnica i otkazi zaposlenicima. Sve više će se okrenuti digitalnom svijetu novca - ali i tu će se možda dogoditi promjene koje se sad još samo naslućuju.