Kraljevstvo ostaje ujedinjeno

Do samog je kraja bilo neizvjesno, hoće li se Škoti odlučiti za nezavisnost ili će ipak radije ostati u sastavu Velike Britanije. Na kraju je ipak politički razum pobijedio nad nacionalnom euforijom, i to s nešto većim postotkom no što su to predviđala posljednja ispitivanja javnog mnijenja. Škotskoj se na toj odluci može čestitati jer drugačija odluka bi bila avantura s vrlo velikim posljedicama kako za Veliku Britaniju, tako i za europske susjede.

Škotska bi kao nezavisna država bila na vjetrometini bez zaštite Velike Britanije, a možda i bez solidarne pomoći Europske unije. S druge strane Velika Britanija bi morala svoju ulogu u Europi i svijetu iznova definirati, a možda bi se kao država čak i raspala. No Europa ne treba nikakav povratak u vrijeme rascjepkanosti na male državice. Upravo suprotno: Na europskoj razini je nužna politika suradnje i integracije.

Škoti su za razliku od drugih Britanaca skloni Europi. Zagovarači nezavisnosti su željeli ostati u EU-u. Bila bi ironija povijesti kada bi za nekoliko godina Škotska kao dio Velike Britanije morala istupiti iz Europske unije. A to je moguće, budući da će se i o tome održati referendum. I tu se samo možemo nadati pobjedi razuma i tome da će Škotska i Velika Britanija ostati članicama Unije.

Zanimljivi će sada biti izbori za donji dom britanskog parlamenta u svibnju sljedeće godine, koji će dobrim dijelom proteći upravo u znaku tog pitanja: ostati ili ne u EU-u? Ovaj sadašnji referendum na svojeglavom sjeveru zemlje će i na te predstojeće izbore svakako imati utjecaja. Da je Škotska glasala za nezavisnost, konzervativni premijer David Cameron bi odmah morao odstupiti s funkcije. Ovako mu je ostala još jedna šansa suprotstaviti se do izbora u ožujku sljedeće godine jakim antieuropskim strujanjima u zemlji.

Uzoran demokratski proces

Škoti u Velikoj Britaniji nisu potlačeni, kao što su to tvrdili zagovarači nezavisnosti. Konzervativne vlade, posebno Margaret Thatcher, više su puta bile vrlo tvrde naspram socijaldemokratske Škotske, ali i Škoti su u prošlosti imali svoje premijere u Downing Streetu broj 10. Danas je prosječna plaća u Škotskoj viša no u drugim dijelovima zemlje, a stopa nezaposlenosti je niža. Škotska ima jak regionalni parlament i jaku regionalnu vladu, a dobit će i još više prava. Britanski premijer Cameron je to u panici pred kraj referendumske kampanje obećao i sada će to obećanje morati i ostvariti. U Velikoj Britaniji će se tek sada razviti ozbiljna rasprava o federalnom ustroju države, već sada zahtjevi za većom regionalnom autonomijom dolaze i iz Engleske i iz Walesa. Ovaj 18. rujna je promijenio čitavu zemlju.

Istovremeno je škotski referendum bio već sam po sebi trijumf demokracije. Na njemu je sudjelovalo 86 posto birača s pravom glasa - apsolutni rekord. Od zamorenosti politikom tu nije bilo ni traga, Škoti su se vrlo uzorno angažirali bez obzira bili zagovornici ili protivnici osamostaljenja. Dok je gubitnik, škotski predsjednik regionalne vlade Alex Salmond, svoj poraz vrlo brzo priznao i prihvatio, pobjednici se suzdržavaju od velikih javnih trijumfalnih ophoda. Obje strane žele oformiti tzv. "Škotski tim" kako bi međusobno pomireni iskoristili zamah koji je izazvao referendum na sjeveru Britanije.

Takvo demokratsko držanje bi trebalo biti uzorom i drugim pokretima za nezavisnost širom Europe: Škoti su pokazali kako funkcioniraju demokratski procesi. Ovo izjašnjavanje birača je pokazalo da nacionalni osjećaji ne moraju prerasti u destruktivni nacionalizam. Tako je Škotska u svakom slučaju pobijedila, i bez ostvarenja državne nezavisnosti.

A i kraljica, koja je ishod referenduma pratila na svom škotskom posjedu u dvorcu Balmoral može mirno ići u krevet. Ona ne mora u svojoj poznoj dobi ponovo prolaziti proces koji su prolazili njezini prethodnici. Oko 60 različitih država i teritorijalnih jedinica se u posljednjih 250 godina odcijepilo od britanske imperije. Da je otišla i Škotska, to bi za kraljicu bilo posebno bolno.