Krvni serum nije cjepivo, ali je učinkovit

Ako se antitijela izdvojena iz krvi onih koji su preležali zarazu koronavirusom izoliraju i očiste, stvara se „pasivna imunizacija". To nije isto što i cjepivo, jer antitijela nije proizveo organizam cijepljene osobe. Tom metodom je slavni njemački imunolog Emil von Behring prije 100 godina spasio tisuće života.

Prednost je jasna: ljudsko tijelo ne mora samo trošiti vrijeme na stvaranje antitijela, već dobiva direktno ona antitijela koja se mogu boriti protiv uzročnika bolesti.

Nedostatak takve pasivne imunizacije je to što ona traje samo nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Ne ostaje trajni imunitet zato što se unijeta antitijela raspadaju u roku od 30 dana. Kada taj rok prođe, isti uzročnik bolesti ponovo može ugroziti organizam.

Nobelova nagrada

Pasivna vakcinacija postoji od 1890. godine, kada ju je izmislio njemački imunolog von Behring kao sredstvo za borbu protiv difterije. Početkom 19. stoljeća od te zarazne bolesti koju izazivaju bakterije umrle su tisuće djece.

Godine 1901. on je dobio prvu Nobelovu nagradu za medicinu. Zbog uspjeha u izradi lijekova dobivenih od krvnog seruma u borbi protiv difterije i tetanusa, von Behringa je tisak najprije nazivao „spasiteljem djece", a u Prvom svjetskom ratu „spasiteljem vojnika".

Već primijenjeno protiv ebole

Terapija krvnim serumom primijenjena je i 2014. kada je došlo do pandemije ebole. Četiri godine kasnije, kada se ebola počela širiti u Demokratskoj Republici Kongu, lijek dobiven iz krvnog seruma spriječio je širenje virusa na druge ljudske stanice i stopa smrtnosti je smanjena za oko 30 posto.

Tako znanstvenici iz čitavog svijeta u borbi protiv koronavirusa ispituju primjene iste metode. Još u veljači je u Shanghaiu u te svrhe otvorena specijalna klinika za serumsku terapiju.

U Japanu proizvođač lijekova Takeda želi iz krvne plazme pacijenata koji su ozdravili stvoriti mješavinu antitijela koju su nazvali TAK-888. To bi bio novi lijek protiv koronavirusa.

Učinkovitost?

Takeda već primjenjuje medikament zvan IVIG (intravenozni imunoglobulin) u terapiji pacijenata sa smetnjama imuniteta. To dosta obećava, jer se lijek sastoji od najrazličitijih, već pročišćenih antitijela. Znanstvenici tako ne moraju potrošiti puno vremena i novaca da bi utvrdili koja antitijela najbolje suzbijaju koronu. Umjesto toga virus se suočava sa čitavom paletom antitijela.

Upotreba tog lijeka je učinkovita, jer su potrebne samo manje količine, sigurnija je, jer se ne prenose drugi virusi, i štedi vrijeme. Jer medikament je već u upotrebi tako da nisu potrebna nova testiranja i on bi se mogao upotrijebiti i preventivno i terapeutski.

Takedin kalifornijski konkurent Vir Pharmaceuticals slijedi sličnu logiku: taj koncern trenutno ispituje mogu li antitijela dobivena 2003. iz krvnog seruma oboljelih od SARS-a neutralizirati i srodni SARS-CoV-2. Kod toga ta firma tijesno surađuje s kineskom tvrtkom WuXi Biologics.

Može li terapija serumom zamijeniti cjepivo?

Srećom, traženje lijeka i cjepivase odvija paralelno. Jedna brza terapija na bazi krvnog seruma mogla bi biti korisna kod liječenja pacijenata kojima prijeti poseban rizik, odnosno starijih bolesnika. Takav medikament s antitijelima bi mogao biti pristupačan za veći broj pacijenata jer se može prilično brzo proizvesti.

Ali da bi se zaista usporilo prenošenje novog virusa, potrebno jecjepivo na čijem razvoju se trenutno intenzivno radi.