Kulturnjaci protiv TTIP-a

Filmovi i knjige nisu isto što i limuni, naranče ili svinjske polovice. Stoga ih treba i drugačije tretirati u sklopu pregovora oko Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP). Tako barem smatraju njemački kulturni radnici. Kulturnjaci štoviše tvrde kako će sporazum oko kojeg se između SAD-a i Europske unije pregovara posljednjih godinu dana i koji bi trebao revolucionirati transatlantsku trgovinu, ugroziti kulturnu raznolikost u Njemačkoj. U međuvremenu je rasprava o TTIP-u među kulturnjacima poprimila egzistencijalne razmjere.

Raznolikost protiv komercijalnosti

O čemu se zapravo radi? TTIP bi trebao ukinuti mnoge carine i druge trgovinske prepreke između SAD-a i EU-a. U principu stvar koja sama po sebi nije loša. No njemački, i ne samo njemački kulturni djelatnici smatraju da bi dolaskom TTIP- a na snagu bio ugrožen i sustav državnog financiranja kulture kakav se, za razliku od SAD-a, primjenjuje u Europi. Ovaj sustav državnih subvencija raznolikost i raširenost njemačke kulturne ponude čini uopće mogućim.

No njemački kulturnjaci se sada pribojavaju scenarija po kojem bi američka zabavna industrija mogla sudski ukinuti državne subvencije koje bi, s obzirom na to da njih u SAD-u nema, skrbile za neravnopravnu tržišnu borbu. „Znamo da u kulturnom sektoru postoje subvencijske strukture koje se protive zakonima slobodnog tržišta. To nije problem nego jamstvo šarolike kulturne ponude. No koncentriranjem na pojedine kulturne oblike se dalje bolje zaraditi“, kaže Olaf Zimmermann, direktor Njemačkog kulturnog vijeća, krovne organizacije koja okuplja oko 200 njemačkih kulturnih udruga.

Smrt knjige i opere?

Producenti američkih mjuzikla bi tako mogli ugroziti opstanak mnogih njemačkih opera ili kazališnih kuća. Slično se očekuje i na području obrazovanja gdje vladaju potpuno drugi sustavi i filozofije kada se usporede SAD i EU. Javna televizija, koju samo u Njemačkoj gledatelji preko pristojbi (koje nisu dobrovoljne) financiraju s preko 7,5 milijardi eura, bi pod pritiskom američkih komercijalnih televizija mogla postati stvar prošlosti.

Doduše Francuska je u sklopu pregovora, štiteći svoju filmsku industriju, uspjela izboriti da se „audiovizualni sektor“ izbaci iz pregovora o TTIP-u no to ni u kom slučaju ne jamči da će iz pregovora biti isključena televizija. „Prijeti nam potpuna amerikanizacija kulture“, očajna je berlinska teatrologinja Erika Fischer-Lichte. Ona strahuje i za jednu karakterističnost za knjige s njemačkog govornog područja: vezane fiksne cijene koje su dosada omogućavale da i mali i veliki knjižari po istim cijenama dođu do knjiga. „Bez vezanih cijena nam prijeti stanje u kojem ćete bestselere moći kupiti na svakom kiosku i benzinskoj pumpi ili preko Amazona, a manje tražene autore nećete moći naći nigdje“, pribojava se direktor Njemačke udruge knjižara Alexander Skipis. To bi, tvrdi on, značilo smrt ne samo za male kvartovske knjižare, nego i za manje i srednje izdavače.

Promisliti sustav financiranja

Vapaji kulturnjaka došli su do njemačke državne tajnice za kulturu Monike Grütters, ali ne i do njezine šefice Angele Merkel. „Kultura nije roba kojom se trguje“, izjavila je nedavno Grütters koja traži da se sektor kulture u potpunosti izuzme iz pregovora o TTIP-u. Zasad nema reakcije s vrha kancelarskog ureda no Karel de Gucht, povjerenik Europske komisije za trgovinu demonstrativno je još prije nekoliko mjeseci odagnao bojazni europskih kulturnjaka izjavivši kako „nikad ne bi pristao ili pregovarao o sporazumu koji bi značio ukidanje vezanih cijena za knjige ili propast javne televizije“.

Njemački kulturnjaci povjereniku ne vjeruju dok ne vide „crno na bijelo“ da se zaista neće dirati u kulturno dobro. Njemačko kulturno vijeće Bruxellesu, kao uostalom i mnogi drugi u EU-u, predbacuje „nepotrebnu tajnovitost“ kad je u pitanju sadržaj pregovora oko TTIP-a. Kritičarima njemačkog sustava kulturnog financiranja „širenje panike“ ide poprilično na živce. „Kulturne udruge uopće ne žele da se raspravlja o našem sustavu financiranja kulture. Sve je po njima super i tako kako je bi trebalo ostati za sve vjekove“, kaže berlinski sociolog i Dieter Haselbach koji se već nekoliko godina zalaže za otvorenu raspravu o svrsishodnosti sustava financiranja javne kulture u sadašnjem obliku.

Već se dulje vrijeme postavlja ozbiljno pitanje, treba li Njemačkoj zaista toliko opernih kuća, kazališnih trupa i simfonijskih orkestara. Nigdje u Europi, čak ni u velikim kulturnim nacijama poput Italije i Francuske, nema toliko opera kao u Njemačkoj: njih 84! Oprezni kritičari već godinama traže da se promisli ovakva politika, no zasad se „sveti gral“ ne dira. Kulturno vijeće u svakom slučaju za jesen priprema ofenzivu protiv TTIP-a time što će sakupljati potpise kojih očekuju „najmanje milijun“.