Legalizacija kanabisa – bolje ikad nego nikad

U razmišljanju oko smisla i besmisla zabrane kanabisa, htio bih Vas pozvati da sudjelujete u jednom malom eksperimentu: zamislite da uđete u neki supermarket i želite kupiti neko alkoholno piće. Ali na policama u dućanu stoje samo flaše bez etikete. U najboljem slučaju oblik same boce, možda i boja tekućine daje naslutiti što se u njoj nalazi. Možda je to 20 godina stari whiskey, možda bljutavo pivo, možda domaća rakija od koje ćete oslijepiti. Ah da, supermarket se nalazi u jednoj od najmračnijih i najopasnijih ulica u gradu.

Jasno je da takav sustav trgovine nikome ne pomaže – ni javnom zdravstvu, a ni zaštiti mladeži. Ali tako nekako izgleda trenutna situacija u kojoj se nalaze konzumenti kanabisa. Ankete nam otkrivaju da je u Njemačkoj otprilike trećina građana barem jednom u životu konzumirala ilegalne droge. Kanabis je uvjerljivo najraširenija. Do sada je zastarjelo zakonodavstvo doslovno prisiljavalo sve oni koji žele pušiti „travu" da se opskrbe na kriminalnom, netransparentnom crnom tržištu. Bez ikakve kontrole kvalitete ponuđene robe, bez spoznaja o tome što se u drogi nalazi, kakva je njezina „smjesa", je li „razrijeđena", a za to vrijeme organizirani zločinci trpaju novac u svoje džepove.

Rat protiv droga je rat protiv korisnika

Osim toga ne smije se zaboraviti prijetnje sankcijama. A to nisu samo prazne riječi, kako pokazuju i novi podaci Saveznog ureda za borbu protiv kriminala o stanju u Njemačkoj po pitanju opojnih droga: od oko 400.000 registriranih delikata u rubrici „droge”, oko tri četvrtine ih je vezano uz konzumaciju i delikte vezane uz konzumaciju. Već i taj podatak pokazuje nam da je rat protiv droga u Njemačkoj ustvari prvenstveno rat protiv korisnika droga. A to je rat sa znatnim kolateralnim štetama, rat u kojem nije moguće pobijediti. Koliko je apsurdan cilj društva bez droga, pokazuje i činjenica da su droge na dohvat ruke čak i u totalitarnim društvima ili u zatvorima. Argumenti koji idu u prilog politici zabrane droga zvuče otprilike isto onako kao kad bi političari koji se bave zdravstvom rekli da se u borbi protiv spolnih bolesti i infekcija HIV-om treba fokusirati na apstinenciju. To je doduše sigurno najbolji način zaštite od zaraze. Ali samo su rijetki oni koji doista žele živjeti kao apstinenti. Ništa tu ne pomaže podjela kondoma ili prosvjetiteljski rad po pitanju spolnih aktivnosti.

Zato je dobra vijest da su se pregovarači "semafor-koalicije” očito dogovorili oko legalizacije i regulacije kanabisa. Bio je to očekivan korak, pozicije Zelenih, SPD-a i FDP-a su po tom pitanju bile relativno slične već i prije saveznih izbora. Ali ta odluka ujedno predstavlja i odmak od ustaljenih, zastarjelih dogmi, to je i prihvaćanje kompleksne stvarnosti. A ta stvarnost izgleda i ovako: usprkos zabrani „travu” se masovno konzumira, pogotovo među mladima, dakle upravo u onoj populaciji koju žele zaštititi zagovornici prohibicije svojom propalom politikom zabrane. Kanabis je već odavno postao sastavni dio njemačkog društva. Moderna politika oko droga pokušava se na inteligentan način nositi s tom situacijom. Ona ne kriminalizira konzumente, ona ih štiti. Ona potiče prosvjetiteljski rad o rizicima konzumacije droga, ona nudi pomoć u slučaju potrebe. Naravno da kanabis nije bezopasna stvar. Kao i svaka druga supstanca koja sadrži tvari koje imaju određeni učinak na organizam konzumenta, konzumacija kanabisa sa sobom nosi i neke rizike, pa i nuspojave.

Ali ljudi bi mogli naučiti kako se nositi s tim rizicima. Mogli bi steći određenu kompetenciju po pitanju droga, baš onako kako to uspijeva i većini ljudi kod alkohola. Ili isto onako kako to radi i velika većina korisnika „trave”. Ta kompetencija najbolje uspijeva u okruženju u kojem ne dominiraju tabui i prijetnje kaznama. U okruženju koje droge ne sotonizira paušalno, već s pragmatičnim pogledom prihvaća i opasnosti: a one imaju i pozitivne strane, užitak, spoznaju, ekstazu, ozdravljenje. Radi se o minimalizaciji rizika.

Samofinanciranje prevencije

Zato je ispravan pristup kojim se želi dekriminalizirati – i to ne samo konzum. Korisnici kanabisa moraju imati legalne i sigurne mogućnosti nabavke „trave". A kao otac troje djece mogu reći: draže mi je da država, ili dućani koje kontrolira država, tu nastupi kao trgovac nego neki članovi organiziranog kriminala. Država bi preko legalizacije i regulacije mogla pribavljati novac za financiranje sveobuhvatnih programe prevencije i pomoći. Jedna nova studija Sveučilišta Düsseldorf izračunala je da bi se prihodi koje bi se ostvarilo od oporezivanja kanabisa i ušteda po pitanju kaznenog progona, godišnje mogli iznositi oko pet milijardi eura.

Legalizacija kanabisa nije samo zdravstvena tema. To je u biti tema koja se tiče građanskih prava. Jedno društvo koje se diči diverzitetom, moralo bi moći izdržati i činjenicu da si netko nakon posla dan „zasladi” i jednim džointom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu