Libija kao agencija za mučenje

Tajne službe rade tajno. To je u njihovoj naravi, drukčije ne bi mogle funkcionirati. Ali prilikom promjena sustava otkriju se i neke tamne rabote diktatura i njihovih represivnih organa. Pritom nerijetko budu otkrivene stvari koje nisu mile ni demokratskim vladama.

Tako su navodno Velika Britanija i SAD nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. na bestidan način uspostavile suradnju s libijskom tajnom službom i brutalno kršeći ljudska prava koristile ju u svojoj borbi protiv terorizma. Prema internim dokumentima koji su iz Tripolija dostavljeni američkoj organizaciji za ljudska prava Human Rights Waths, tajne službe CIA i MI6 su osumnjičenike za terorizam otpremale u Libiju na mučenje.

Ono što nije bilo dopušteno u američkom zatvoru u Guantanamu na Kubi, jer je predstavljalo kršenje zakona, premješteno je u Gadafijeva mučilišta u Tripoliju, a diktatorski režim državnog terorista Gadafija korišten je kao agencija za mučenje. Zauzvrat su libijskom režimu dostavljane informacije o protivnicima režima pa je čak pružana pomoć u deportaciji odbjeglih oporbenjaka.

U SAD-u i Velikoj Britaniji to ponašanje Bushove i Blairove vlade s pravom izaziva zgražanje. Ne smije se zaboraviti da je Gadafijev režim kriv za rušenje američkog zrakoplova iznad škotskoga Lockerbieja pri čemu je poginulo 248 ljudi. Jesu li i druge tajne službe poput njemačkog BND-a surađivale s Gadafijevim režimom još se mora istražiti. To ne bi iznenadilo s obzirom da je Gadafi u zapadnim krugovima nakon odustajanja od oružja za masovno uništavanje 2004. godine praktično bio rehabilitiran.

Treba vidjeti povijesni kontekst

Osobito osjetljiv je slučaj libijskoga islamista i današnjeg zapovjednika pobunjeničke vojske u Tripoliju Abdela Hakima Belhadža. On je očito na zahtjev Gadafijevog režima uz pomoć SAD-a deportiran iz Bangkoka i predan Libiji.

Belhadž je više godina proveo u zloglasnom zatvoru Abu Salim. Ne smije se zaboraviti povijesni kontekst ove suradnje. U sklopu borbe protiv terorizma 2001. godine nije pojačana suradnja samo s Libijom nego i sa Sirijom. Režim također diskreditiranog Bašara al Asada godinama je američkim tajnim službama davao dobre informacije o islamistima i mreži Al Kaide u arapskom svijetu.

Politiku se može razumjeti samo u povijesnom kontekstu.

Pa ipak, postoje čvrsti moralni stupovi koji u demokratskoj pravnoj državi moraju vrijediti i za rad tajnih službi. U njih pripada zabrana mučenja. Parlamentarni nadzorni gremiji u demokraciji imaju zadaću nadzirati rad tajnih službi. To je u slučaju Libije očito propušteno.

Poštovanje prema žrtvama političke samovolje nalaže da to razdoblje odnosa Zapada s Libijom još jednom bude kritički preispitano.

Autor: Daniel Scheschkewitz (aj)

Odg. urednik: S. Matić