Libija – model nove vrste ratovanja

Stéphane Dujarric, glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa, vrlo kratkim riječima je prokomentirao ostavku posebnog izaslanika UN-a za Libiju Ghassana Salaméa. Glavni tajnik je uvijek imao puno povjerenje u Salamea i poslije njegovog povlačenja s dužnosti on će, kaže, s njim prodiskutirati o tome kako bi sada rad mogao neometano biti nastavljen.

„Glavni tajnik“, rekao je Dujarric, „zahtijeva da se odmah obustave neprijateljstva, podsjeća na nedavno donesenu rezoluciju 2510 Vijeća sigurnosti i traži njezino provođenje u djelo.“

Salame gotovo bez šanse

Odlazak Salamea je posljedica nedostatka podrške – nijedna od strana nije bila spremna pomoći mu, kaže politologinja i stručnjakinja za Libiju Inga Trauthig s londonskog King's Collegea.

„Još prošle godine Salame je izjavio da je poslije Berlinske konferencije u siječnju dobivao neku verbalnu podršku. No, potom je shvatio da je na tome i ostalo – situacija je eskalirala. Osim toga, on je bio frustriran zbog činjenice da mu je libijska strana stalno postavljala nekakve zahtjeve koje on nije mogao ispuniti."

Salameov neuspjeh je i posljedica okolnosti da politički, ekonomski i vojni problemi Libije nisu u dovoljnoj mjeri odvojeni jedni od drugih. „On je, kao i Njemačka, kao i UN, nastojao razdvojiti ta tri procesa. Ali to se nije dogodilo.“ Posebno teško je bilo nalaženje političkih kompromisa. "Ni najobičniji sastanak s predstavnicima svih strana nije se mogao održati.“

Kompleksna isprepletenost interesa

Konflikt je teško riješiti i zato što nacionalni i međunarodni akteri slijede sasvim specifične interese. U utorak se doznalo da je general Kalifa Haftar otvorio diplomatsko predstavništvo u Siriji. Na jednoj proslavi u Damasku zamjenik sirijskog ministra vanjskih poslova Fajzal al Mikadad rekao je da se te dvije zemlje bore protiv „terorizma“ i njegovih pomagača.

Za sirijsku vladu to znači mali, ali bitan korak u smjeru međunarodnog priznanja. Haftar može računati na podršku Sirije – a tako neizravno i na podršku svojih saveznika, Irana i Hezbolaha. Haftar odavno ima dobre odnose s najvažnijim saveznikom Sirije – Rusijom.

Haftara i Asada povezuje još nešto: obojica su neprijatelji Turske. A Turci vojno podržavaju vladu (neizabranu) nacionalnog jedinstva Fadžisa al Saradža. Turska se nada da će imati neke prednosti od toga, posebno kada se radi o zalihama plina u Sredozemlju, jer te zalihe nisu u turskim, već dijelom u libijskim teritorijalnim vodama.

Osim toga, Turska je naklonjena Muslimanskoj braći – i zbog toga joj se opire vlada u Egiptu. Poslije pada predsjednika Mohameda Mursija 2013., Al Sisijeva vlada je počela svim silama se boriti protiv Muslimanske braće. Sada ona strahuje da bi Braća mogla doživjeti renesansu u Libiji.

I EU ima svoje interes u Libiji. Prije svega zato što želi spriječiti da Libija postane nekontrolirana odskočna daska za izbjeglice i migrante. Da bi se tu postigli ciljevi potrebno je da zemlje EU-a djeluju zajedničkim snagama.

Model rata budućnosti?

Stručnjak za Libiju berlinske Zaklade za znanost i politiku Wolfram Lacher u jednom dokumentu je ukazao na temeljnu dinamiku konflikta u Libiji. On piše da se tamo ocrtava dinamika budućih sukoba. Tako se, na primjer, u Libiji koriste borbeni dronovi, a tu su i plaćenici za koje se ne zna točno rade li za državu ili privatno.

Tendencija da se sakrije identitet aktera počiva na činjenici da se velike sile sve više služe tom taktikom. I politika ciljanog dezinformiranja je u Libiji dosegla nove standarde. „Minimalnim investiranjem i tendencijom da se ostavi što manje tragova, strane sile smanjuju rizik za svoje vojnike, a tako i sprječavaju da njihova djelovanja budu osuđena.“

Takva dinamika, kako dodaje Lacher, slabi i autoritet Vijeća sigurnosti UN-a. „To tijelo se više ne brine o provođenju sankcija protiv Libije ili rezolucija. Umjesto toga, u Libiji je na snazi strategija rata koji se ne vodi otvoreno, a koja sve više podriva međunarodni poredak, kaže ovaj stručnjak.