Lovci na krivotvorine

"Tizianova plava boja potječe od ultramarina koji je preko Puta svile iz Afganistana stizao do Italije". Iz ove rečenice Ashoka Roya, restauratora i "lovca na krivotvorine" londonske National Gallery, je vidljivo da su stručnjaci iz znanstvenog odjela jedne od najpoznatijih svjetskih zbirki umjetnina i povjesničari umjetnosti, povjesničari i kemičari u jednoj osobi.

Jer jedino se interdisciplinarnim putem može doći do komplicirane istine koja govori o tomu je li jedno umjetničko djelo zaista pravo ili djelo nekog od mnogobrojnih krivotvoritelja.

Lažni Botticelli

"Umjetnost ispod povećala - Krivotvorine, pogreške i nalazi" naziv je izložbe u londonskoj National Gallery koji na svjetlo dana donosi neke od najuzbudljivijih priča iz moderne povijesti umjetnosti. Priča koje ponekad, kako kaže Roy koji se ovim poslom bavi već preko 30 godina, nalikuju pričama Agathe Christie. Njegova radionica prepuna je sofisticiranih elektronskih uređaja koji putem rentgenskih zraka ili kemijskih analiza pronalaze put do tražene istine.

No, i pored svih tehničkih pomagala na kraju ponekad prevagne oko i iskustvo stručnjaka. Tako je jedna od najvećih prijevara koje se temetiziraju na izložbi, raskrinkavanje djela "Madona s velom", koje se pripisivalo renesensnom umjetniku Sandru Botticelliju, otkrivena zahvaljujući instinktu nakadašnjeg direktora National Gallery, Kennetha Clarcka kojem se Madona još u tridesetim godinama prošlog stoljeća nekako činila "premodernom".

I u ovom slučaju je prijevara nedvojbeno otkrivena tek nekoliko desetljeća kasnije kada su kemičari došli do zaključka da je autor Madone koristio pigmete koji su se na tržištu našli tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Tako se nesuđeni Botticelli preko noći pretvorio u manje slavnog Umberta Giuntija, jednog od mnogobrojnih "pitura" koji su za život zarađivali kopirajući stilove slavnih prethodnika.

Zaboravljeni Raffael

Jedna Madona je odigrala glavnu ulogu i u najpoznatijem primjeru pozitivnih otkrića stručnjaka "National Gallery". Tako se jedno ulje na platnu veličine A4 i požutjelo od stoljetne čađe svijeća u jednom dvorcu na sjeveru Engleske na prvi pogled činilo kao jedna od mnogobrojnih kopija rada Raffaella Santija poznatijeg pod imenom Raffael.

Nakon intenzivne potrage i analize u znanstvenoj radionici National Gallery u boji na platnu su pronađeni ostaci olova i kositra, sastojaka koji su pronađeni i u svim ostalim platnima renesensnog majstora iz Urbina. Ovakva pozitivna otkrića ostaju u pravilu iznimke. Mnogo češće na svjetlo dana izlaze prijevare a time i razočaranja za uprave muzeja.

Ponosni na zablude

Način, a pogotovo obim na koji National Gallery pokazuje svoje zablude jedinstven je u svijetu muzeja i galerija gdje se svake greške skrivaju od očiju javnosti. Jer svaka izložena umjetnina za koju se ispostavi da nije to za što su je kustosi godinama držali istodobno znači i sramotu za samu galeruju u kojoj je ona bila izložena. Kako kaže Ashtok Roy, jedan francuski likovni kritičar je priznao da izložba poput ove u Natiponal Gallery "u Francuskoj ne bi bila moguća".

"Mislim da se trebaju priznati vlastite pogreške, da to ljudi znaju cijeniti", zaključuje Roy. Redovi ispred Sainsbury krila National Gallery, gdje je izložba postavljena, mu očito daju za pravo.

Autor: N. Kreizer (Der Spiegel, National Gallery)

Odg. ur.: S. Matić