„Voda je takva kakva je“

Kada su prije 15 godina saznali da im voda iz slavina nije ispravna, bili su zabrinuti. Danas na još jedno istraživanje Instituta za javno zdravlje koje pokazuje iste podatke građani Temerina odmahuju rukom. „Nama je i dalje u podsvijesti da je voda takva kakva je – puna arsena. Ranije smo pokušavali da pronaći neko rešenje, ali s vremenom smo odustali i od kupovine vode u boci i od raznih aparata, jer veliki su to troškovi. Sad ovu s slavina koristimo i za piće i za tuširanje i kuhanje", priča Natalija iz Temerina.

To je samo jedna od brojnih općina u Vojvodini u kojoj građani nemaju ispravnu vodu za piće. Najčešći uzrok je visoka koncentracija arsena, vrlo opasnog po zdravlje. „Arsen spada u grupu kancerogenih tvari i može dovesti do karcinoma bubrega, kože, dišnih organa, sve ovisi od načina unosa", objašnjava Sanja Bijelović, načelnica Centra za higijenu i humanu ekologiju Instituta za javno zdravlje Vojvodine. Razlog više koncentracije arsena u ovom dijelu Europe je geološke prirode i povezan s taloženjem minerala nestajanjem Panonskog mora. Prema istraživanjima koje je provela Balkanska istraživačka mreža, BIRN, u Hrvatskoj je oko 173.000 građana na krajnjem istoku zemlje pogođeno povišenim koncentracijama arsena u vodi.

„Za sada nemamo znanstvena istraživanja o direktnoj povezanosti karcinoma bubrega s arsenom u vodi za piće, ali je stav Svjetske zdravstvene organizacije da voda nije za upotrebu ukoliko arsen prelazi deset mikrograma po litri", kaže ona za DW.

Istraživanje Balkanske istraživačke mreže BIRN pokazalo je da je u 102 grada, gradića i sela Vojvodine, s ukupno 653.160 stanovnika razna arsena u vodi viša od dozvoljenog – u pojedinim općinama čak i nekoliko desetaka puta viša. Na istu stvar iz godine u godinu upozorava i Institut za javno zdravlje Vojvodine, a pod najvećim rizikom je, kažu, stanovništvo Banata, dok arsena najmanje ima u srijemskom okrugu. U nešto manjoj mjeri pogođeni su i dijelovi Hrvatske i Mađarske.

Čemu panika, to su „samo" standardi

Da je voda iz slavine opasna po zdravlje, Natalija je saznala u školi u kojoj radi. Drugi Temerinci su uglavnom saznavali iz medija ili od susjeda. Nikad nije stigla službena obavijest od nadležnih, niti nekakva uputa za postupanje.

Građane bi o tome trebalo da obavijesti lokalna samouprava, kaže Srđan Rončević, profesor Departmana za kemiju i zaštitu životnog okoliša Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. „Pitanje je koliko im je ta informacija plasirana na jasan i razumljiv način. Ljudima se nedvosmisleno mora reći je li to tehnička voda ili voda za piće", kaže Rončević za DW.

Osim informacija, lokalne samouprave su dužne da građanima osigurati i alternativni izvor opskrbe vodom. U Vojvodini su to najčešće tzv. ekološke pumpe ili cisterne. „Ekološke pumpe su filtar sustav i on, kada se zasiti, prekida svoju funkciju i ponovo producira zagađenje na izlazu", objašnjava Sanja Bijelović. „Ako govorimo o cisternama, one ne bi smjele biti udaljene više od jednog kilometra od mjesta stanovanja, ali svaka cisterna predstavlja problem, jer zbog neadekvatnog upravljanja, kontrole ili rizika stajanja vode može doći do razmnožavanja mikroorganizama, pa opet može predstavljati opasnost."

U Temerinu, međutim, već nekoliko godina nema ni jednog i drugog. „Kad je stigla obavijest da voda nije ispravna, direktorica je bila dužna nabaviti cisterne koje su stajale u prizemlju i onda su djeca mogla tu vodu koristiti za piće, a ne ovu iz slavine. Te cisterne su bile i na nekoliko mjesta u Temerinu. Više ih nema – ni na ulicama, ni u školi", priča Natalija.

Jedino što od vodovoda redovno dobivaju jesu računi, a oni, kako kažu, nisu ništa manji zbog toga što je voda neispravna. „Smatram da to nije u redu. Oni svi govore da je to u principu ista voda koja se već desetljećima pije u Temerinu, ali je onda došlo do usklađivanja naših pravilnika s nekim stranim pravilnicima, pa čemu sad panika."

U centralnoj Srbiji stabilno

Osim arsena, uzroci neispravnosti vode u Vojvodini su i nitrati i nitriti, pa i fekalno zagađenje u javnim slavinama. „To su pojedinačni objekti iz kojih se voda sama za sebe crpi. Ona je ukusnija nego gradska, jer nije tretirana, prečišćena, ali tu imamo mikrobiološki rizik", objašnjava Bjelović. „Ako govorimo o svježem fekalnom zagađenju, tada osjetljiva populacija može da ima probavne tegobe, promjene po koži ako je koža već osjetljiva, mogu da se jave promjene na sluznici, očima, nosu, problemi s mokrenjem, infekcije koje su vezane za unos vode pićem ili za kupanje u vodi."

U ostatku Srbije, pokazuje izvješće Instituta za javno zdravlje „Batut", situacija je stabilna, a neispravnost znatno niža. „Najčešći parametri neispravnosti su oni koji mogu dovesti do izmijenjene boje, mutnosti, ali ne utječu na zdravlje. To su sve povremene pojave, dakle nisu u kontinuitetu, niti u koncentracijama koje bi bile zabrinjavajuće", kaže za DW specijalistkinja higijene u tom Institutu Dragana Jovanović.

Zabrane upotrebe vode su privremene u periodu otapanja snijega ili poslije velikih padavina, kako što je nedavno bio slučaj u pirotskom okrugu.

„Ovo može u nedogled"

Usprkos svim poteškoćama, zakon kaže da se stanovništvu mora osigurati voda za piće. „Koliko lokalna samouprava može ignorirati taj problem, koji su rokovi da se nešto uradi? To je zona gdje svi dižu ruke i shvaćaju da novca nema i da to može tako trajati u nedogled, a jasno je da se ugrožava zdravlje stanovništva", kaže profesor Srđan Rončević.

On podsjeća da je Skupština Vojvodine još 2010. godine usvojila strategiju, ali se stvari do danas nisu pomakle s mrtve točke. „Nama se događalo i pri promoviranju strategije da se nisu svi vodovodi odazivali pozivu, nego su se često odazivali po stranačkoj liniji – smiju li prisustvovati ili ne. Voda ne smije biti stranačko pitanje, problem se mora rješavati zajednički", podvlači Rončević.

Umjesto strateškog pristupa, kaže, svaka općina na svoj način rješava problem, težeći uglavnom rješenju koje bi zadovoljilo potrebe u izbornom razdoblju. „Pojavi se neki navodni stručnjak, često iz inozemstva, koji nudi gotova rješenja – ključ u ruke. Čak osiguravaju i kredite inozemnih banaka, ali se obvezujete kupiti opremu od određenih poduzeća, često njemačkih i austrijskih, a da nije urađeno ispitivanje je li ta tehnologija najbolja, najadekvatnija. Pritom odluke donose oni koji se ne razumiju", kaže Rončević.

Ključ je, kaže, u odgovornosti. Kada bi bilo sankcija, bilo bi i promjena. „Ti primjeri se čuju daleko. Zamislite da imate mesnicu i neko dobije trihinozu – vi ćete odgovarati. Ako punite vodu u boce i prodajete neispravnu, vi ćete odgovarati. Tako i ako ste rukovoditelj ustanove koja vrši vodoopskrbu građana, ukoliko ta voda nije ispravna, i vi morate odgovarati ili riješiti problem.", objašnjava novosadski profesor.

„Drugi način kažnjavanja su izbori, ali većina ljudi kad zaokružuje na izborima, nema u glavi to kakvu su vodu tog jutra popili. Do sada u svim izborima nisam stekao utisak da je neko izgubio poziciju zbog nezdrave vode", zaključuje Rončević.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.