Luka posljednje nade

Tijekom vikenda u Grčkoj se slavio karneval. Na to podsjeća nekolicina kostimiranih mladih ljudi, koji se u ponedjeljak ujutro metroom vraćaju kući. Ponedjeljak nakon karnevala je početak posta. To kao da odgovara slici koja se čovjeku pruža u luci Pirej.

Ona već desetak godina radi s izbjeglicama, ali ovakvu situaciju još nije doživjela, priča nam jedna suradnica UNHCR-a. Na podu terminala za putnike E2, veličine 2.000 četvornih metara, leže stotine žena, djece i muškaraca. Stanje nije drugačije ni na drugim putničkim terminalima i u skladištima luke Pirej. S obzirom da nema dovoljno mjesta za sve, mnoge izbjeglice noćivaju u šatorima, koji prokišnjavaju.

Ništa bez volontera

Kiša ne prestaje padati već danima. A priljev izbjeglica ne jenjava. Iako je u novi izbjeglički kamp dovedeno 500 ljudi, u nedjelju su lučke vlasti izbrojale 2.780 ljudi. Trajekt "Ariadne" je u ponedjeljak ujutro prevezao još 221 izbjeglicu s Lezbosa i 380 izbjeglica sa Hiosa. Uvečer se očekuju još dva trajekta s izbjeglicama s grčkih otoka u Egejskom moru.

"To je da poludiš", kaže Andy, "nikada unaprijed ne znaš koliko ljudi dolazi da bi se mogao pripremiti". Andy i njegova supruga su Izraelci koji žive na Kreti. Već deset dana pomažu izbjeglicama u luci Pireju. To znači da oni s drugim volonterima organiziraju preživljavanje ovih izbjeglica. Do sada su izbjeglice, koje su prebacivane s grčkih otoka na kopno, morale same se brinuti za preživljavanje. S obzirom na nebrigu države, nevladine organizacije su započele inicijativu davanja hrane i smještaja izbjeglicama. Lučke vlasti su na raspolaganje stavile objekte koji su prazni, sve ostalo se financira dobrovoljnim prilozima, poput šatora, pokrivača, odjeće, pelena, sapuna, šampona i hrane.

Svaki dan se na ovaj način opskrbljuje 3.000 ljudi. Na desetke grčkih volontera smjenjuju se tako da su izbjeglicama na raspolaganju 24 sata. Među njima je i monter za klima-uređaje Giorgos Markakis. Uzeo je slobodno i do 12 sati privatnim automobilom dovozi hranu, podiže šatore i radi sve što je potrebno. Zbog čega zanemaruje posao i obitelj? "Moramo pomoći ovim ljudima, pa zar to ne vidite?

Nada umire posljednja

Gruba procjena je da Sirijci predstavljaju 40 posto izbjeglica u luci Pirej. Isto toliko je Afganistanaca, a ostalih 20 posto su Iračani. Tu je i posebna skupina od oko 130 Jezida, smještenih u šatore. Oni su posebna skupina i dolaze iz Turske. Noću ih krijumčarske bande gumenim čamcima prevoze na grčke otoke Lezbos, Hios i Samos. Cijena za vožnju je različita. Afganistanci plaćaju 1.300 dolara po glavi, Sirijci 700.

Nakon registracije na otoku izbjeglice se prebacuju na kopno, kako bi produžili putovanje u zapadnu Europu. "Dozvolite mi da budem iskren", kaže 28-godišnji Sirijac Mahmoud. "Grčka se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji. Mi želimo ići u zemlje u kojima smo dobrodošli." Iako bi on, kao osoba koja je završila studij hotelskog menadžmenta, brzo mogao naći posao u Grčkoj. Mahmoud nije jedini. S njim je i njegova majka i dvije sestre, ali i prijatelj. Skupina se sastoji od 25 osoba. Skupa odlučuje kamo će i što će.

Do sada su stalno išli na granicu u Idomeni. Sada je, međutim, ona zatvorena za sve izbjeglice. Zato oni traže alternativnu rutu. Većina njih se nada da će se granice ponovo otvoriti. Neki od novopristiglih izbjeglica ne žele u Pirej i traže da odmah idu na granicu s Makedonijom. "Hoćemo u Makedoniju", govori jedna 30-godišnjakinja iz Damaska i ne zbunjuje ju činjenica da je granica zatvorena.

Ne samo Mahmoud već i mnoge druge izbjeglice žele pričekati summit EU-a kako bi nakon toga odlučili što će činiti. Grčka vlada se ne nada otvaranju granica. Nakon izjave mjerodavnoga koordinatora grčke vlade za izbjeglička pitanja Dimitrisa Vitsasa, većina izbjeglica će dvije godine ostati u Grčkoj, a neki od njih nikada neće otići. Jedina legalna mogućnost da dođu u zapadnu Europu i Njemačku bit će EU-program relokacije izbjeglica. Po tom programu bi 160.000 izbjeglica iz Grčke i Italije trebalo biti razmješteno u 26 zemalja članica EU-a. Ali, hoće li ikada do toga doći? Od 66.400 izbjeglica, koje su trebale biti premještene u druge zemlje, do sada je premješteno samo 536 ljudi.