Macronovi dolaze u Njemačku

Posljednji državni posjet jednog francuskog predsjednika Njemačkoj bio je 2000. godine - tada je to bio Jaques Chirac. To je vrlo dugo razdoblje za dvije zemlje koje se osjećaju tijesno povezanima. No duga pauza politički ništa ne znači. Jer šefovi vlada i resorni ministri dviju zemalja redovito se sastaju svakih nekoliko mjeseci.

Kod državnog posjeta u prvom planu nije politika, nego susret sa zemljom i ljudima. Domaćin nije savezni kancelar, nego savezni predsjednik. Francuski predsjednički par će posjetiti Berlin, Dresden i Münster, gdje će Macron primiti Međunarodnu vestfalsku nagradu za mir.

Emmanuel i Brigitte Macron trebali su posjetiti Njemačku još prošle godine u srpnju, no predsjednik je otkazao posjet zbog tadašnjih nemira u Francuskoj. Ali za Macrona ni sada nije puno mirnije: uskoro su europski izbori i, prema ispitivanjima javnog mnijenja, najjača stranka bi moglo biti desno-populističko Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen.

Osim toga, jedna anketa provedena za Eurobarometar u veljači je pokazala znatni „umor" Francuza od Europske unije. Prema tom ispitivanju, od svih 27 članica EU-a Europski parlament u Francuskoj uživa najmanji ugled – baš u zemlji u kojoj taj parlament zasjeda i koja se zajedno s Njemačkom smatra motorom Unije.

Macron: „Europa može umrijeti"

„Naša Europa može umrijeti" – tim riječima je Macron prije mjesec dana na pariškom sveučilištu Sorbonne pozivao na veću suverenost i zajedničku obranu EU-a.

To nije prvi put da Macron iznosi svoje velike političke vizije za Europu. On je već 2017. godine zahtijevao imenovanje europskog ministra financija. Tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel nije ga podržala. Ovoga puta je Olaf Scholz na platformi X hvalio „dobre impulse" iz govora o Europi, ali nije ulazio u detalje.

Ovdje se radi i o pitanju različitih mentaliteta, smatra Marc Ringel, direktor Njemačko-francuskog instituta iz Ludwigsburga. Vizije su „jedna vrlo francuska varijanta za objašnjavanje pogleda na stvari, što se u Njemačkoj neće susresti", kaže on za DW. „Helmut Schmidt je rekao: 'Tko ima vizije treba otići liječniku.' To je, vjerujem, trezveno njemačko tumačenje."

Njemačka vjernost savezu, francuska autonomija

I kod mnogih pojedinačnih pitanja trenutačno postoje jasne razlike u mišljenjima. Pariz otvoreno zagovara atomsku energiju, a Berlin je obustavio rad posljednje nuklearke unatoč nestašici energije. Macron nije isključio slanje kopnenih postrojbi u Ukrajinu, dok Scholz to kategorički odbija. Također slabo napreduju i planovi za proizvodnju njemačko-francuskog oklopnog vozila i borbenog zrakoplova. Macron želi da Njemačka kod svog naoružanja naručuje od europskih, pa dakle i francuskih firmi. No Njemačka rado kupuje i od Amerikanaca.

„Obrana je uvijek bila teška tema između Njemačke i Francuske, jer mi kod toga imamo različite sigurnosne kulture", kaže Marc Ringel. „Tu na njemačkoj strani imamo vrlo jako oslanjanje na NATO. Nasuprot tome je strateška autonomija, na koju poziva Francuska."

Scholz na francuskom, Macron na njemačkom

Njemačko-francuski odnosi su loši kao nikada u proteklih nekoliko desetljeća, izjavio je nedavno Friedrich Merz, predsjednik najveće oporbene stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU). On je također govorio i o „razdoru" između Scholza i Macrona što se tiče podrške Ukrajini. Na jednoj zajedničkoj konferenciji u ožujku ta je napetost bila vidljiva.

No njemački kancelar i francuski predsjednik žele barem prema vani demonstrirati slogu. U jednom kratkom videu objavljenom na platformi X Macron čita pitanje jednog građanina koji želi znati je li njemačko-francuski par još uvijek aktualan. Umjesto Macrona odgovara Scholz – i to na francuskom: „Hallo dragi prijatelji, potvrđujem vam da francusko-njemačko prijateljstvo živi!" Macron na to odgovara na njemačkom: „Hvala Olaf, i te kako se slažem s tobom."

Intenzivna razmjena mladih

Ali kakvo je stanje što se tiče njemačko-francuskog prijateljstva između građana dviju zemalja, neovisno o turističkim putovanjima i crnom vinu? Marc Ringel ističe jednu studiju Infratesta iz ožujka: „Ona pokazuje da je podrška Nijemaca Francuskoj kao partnerskoj zemlji i dalje velika. Više od 80 posto Nijemaca kaže da je Francuska pouzdani partner, što je daleko više nego kada se radi o svim drugim našim partnerima. Isto to se vidi i u Francuskoj."

No istovremeno je zanimanje za učenje jezika susjedne zemlje na obje strane sve manje. Ali Ringel smatra da to može biti i znak normalizacije odnosa: „Poštuje se jedan drugog, ali to je postalo tako normalno da se možda zato ulaže daleko manje truda."

Direktor Njemačko-francuskog instituta nije zabrinut ni za razmjenu mladih: „To nije samo razmjena učenika. Postoji i mogućnost obavljanja prakse, recimo kod francuske dobrovoljne službe. Ima mnogo mogućnosti za tu razmjenu i to se vrlo intenzivno koristi."