Mađarska vlada pritišće i strane novinare

Radijski voditelj Attila Mong bio je prvi koji je prije tri godine reagirao na novi zakon o medijima donesen od strane mađarske vlade. Njime su uvedene stroge kontrole izvještavanja, a odluku o tome kako i hoće li se uopće o nečemu u medijima pisati ili govoriti, donosi posebno kontrolno tijelo koje se sastoji od članova vladajuće stranke. Već sljedećeg jutra nakon objavljivanja ovog zakona, 21. prosinca 2010. godine, Attila Mong započeo je svoju emisiju na državnoj stanici Kossuth Radio – minutom šutnje. Komentari najnovijeg zakona su ionako bili zabranjeni. S posla je otpušten još istog dana. „Kada smo 1989. godine na ulicama Budimpešte prosvjedovali za uvođenje demokracije u našu zemlju, nisam mogao ni zamisliti da ću 20 godina kasnije kao novinar biti suočen s tako antidemokratskim i represivnim zakonom o medijima“, kaže Attila Mong.

Izdržati do 2014. godine

On je doduše najpoznatiji primjer među žrtvama ovog zakona, no svakako nije jedini. Tijekom proteklih godina, u Mađarskoj su stotine novinara, urednika i reportera u državnim radijskim i televizijskim postajama ostali bez posla jer su svoje mišljenje iznosili preotvoreno i prekritično. Privatne postaje još se doduše održavaju na životu ali uz puno borbe i napora. Primjerice, Klubradio pokušava već duže vrijeme na sudu produžiti licencu za rad, a ako je i dobije veliko je pitanje hoće li je uopće moći platiti. Osim toga, vlada vrši veliki pritisak na njihovu klijentelu koja na ovom radiju reklamira sebe ili svoje proizvode. Kako se čini, članovi redakcije Klubradija imaju trenutno samo jedan cilj – nekako izdržati i preživjeti do sljedećih parlamentarnih izbora u proljeće 2014. godine.

I strani novinari na meti mađarske vlade

Stephan Ozsvath situaciju u Mađarskoj promatra iz Beča gdje radi kako dopisnik njemačkih javno-pravnih radio postaja. Pritisak mađarske vlade osjetio je i on sam na vlastitoj koži. „To ide tako da se recimo jedan državni tajnik pojavi na malom ekranu, navede naša imena i počne o nama govorit neistine i gluposti“, kaže on. Međutim, Ozsvath i njegovi kolege uspjeli su se obraniti od svih napada i trenutno je situacija malo opuštenija. „Pa ne mogu nas optužiti samo zato što širimo loše vijesti. Te vijesti potječu od mađarske vlade, ona ih stvara, mi samo o tome izvještavamo, sviđalo se to toj vladi ili ne. S time mora živjeti svaka vlada“, kaže Ozsvath. On dodaje kako ovako grub odnos vlade prema medijima pokazuje i do koje mjere su konzervativni moćnici u toj zemlji paranoični. „Oni se koriste i teorijama zavjere. Nas su primjerice proglasili produženom rukom mađarskih ljevičara“, objašnjava ovaj dopisnik.

No, usprkos tome, on upozorava i na opasnost od nesporazuma i netočnih informacija koje kruže medijima prema kojima se primjerice, u Mađarskoj više uopće ne može pisati o tome što tko želi. To je i dalje moguće, prije svega na internetu, no pitanje je naravno – tko to čita? Radio i televizija, mediji koji dopiru do većinskog stanovništva, nalaze se u potpunosti u rukama vladajuće stranke upravo zahvaljujući spomenutom zakonu. Osim toga, u njegovom okviru, 2011. godine osnovano je i tijelo za kontrolu medija koje postajama može oduzimati licence za rad i kažnjavati „neposlušne“. Iako je na pritisak iz Bruxellesa mađarska vlada morala malo promijeniti i ublažiti ovaj zakon, u praksi se nije promijenilo gotovo ništa.

Stvaraju se nove inicijative, ali nedostaje novca

Posebnu pozornost iz inozemstva dobiva već spomenuti privatni Klubradio. Mađarska vlada pokušava već dvije godine ukinuti ovu radio postaju i pri tome se služi svim mogućim administrativnim i legalnim sredstvima. Uzalud, Klubradio i dalje radi no u međuvremenu se nalazi pred financijskim slomom. Ovaj radio istodobno nije jedina postaja kojoj je potrebna financijska pomoć. „U Mađarskoj još uvijek ima mnogo angažiranih novinara koji rade neovisno, bez obzira rade li za neku privatnu postaju ili neku nevladinu organizaciju. Postoji isto tako čitav niz novih inicijativa i modela koji se mogu financirati od strane privatnih donacija. Upravo na ovom području se stvara jedna nova infrastruktura koju se isplati podržavati“, kaže Attila Mong. I Stephan Ozsvath poziva na podršku svim onim novinarima koji u Mađarskoj pokušavaju raditi čisto i pošteno, te traži da se na premijera zemlje Orbana, vrši još jači politički pritisak, prije svega od strane EU-a, na koji se u Mađarskoj gleda kao na jednu vrstu tigra bez zubi.

Sam Mong u međuvremenu živi u Berlinu gdje radi kao online-novinar. Kaže da mu nitko ne može zabraniti govoriti budući da zapravo može raditi bilo gdje na svijetu. Redovito posjećuje Mađarsku i naravno, njegova je najveća želja da se tamo može jednog dana sasvim vratiti. „Ja bih toliko rado želio doživjeti dan kada će mađarski mediji biti opet potpuno slobodni. Dan kada će stajati na jednom gospodarskom i financijskom čvrstom tlu te tako moći raditi još neovisnije nego prije ili danas“, kaže Attila Mong.