Mercosur: nada još postoji

Slobodna trgovina između svojeglavaca? To ne samo da zvuči nego je stvarno teško. Prije 24 godine su Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj u Asunciónu osnovali "Zajedničko tržište juga", skraćeno Mercosur. Carine i subvencije trebale su biti smanjene, trgovinske kvote i druga trgovinska ograničenja ukinuta - ili barem sporazumno dogovarana.

Ali, bilanca nije samo pozitivna. Dosad su tamošnje vlade samo uglavnom pravile samo male rupe u ogradama koje su same podizale. Čini se da i između njih samih ima više iznimaka nego pravila. Vanjskotrgovinski sporazumi s trećim zemljama su apsolutna iznimka, jer ni jedna članica Mercosura ih ne može sklopiti bez drugih članica.

Ponovno oživljavanje?

Sad se predsjednici četiriju zemalja utemeljiteljica Mercosura ponovo sastaju u glavnom gradu Paragvaja. Javlja se slaba nada da će Mercosur konačno ponovo jače isticati nekoć formulirane ciljeve.

U prilog tomu govori nekoliko stvari. Predsjednik Venezuele Nicolás Maduro, koji kapitalizam načelno smatra sotonskim djelom, dosad nije potvrdio sudjelovanje. Njegova zemlja je 2006. pristupila tom savezu, a da nikad nije ratificirala ugovore o slobodnoj trgovini.

Paragvaj i Urugvaj već odavno zahtijevaju otvaranje Mercosura prema industrijskom svijetu, primjerice Europskoj uniji. A Argentina, koja se dugo protivila svim pokušajima liberalizacije, ima novog predsjednika.

Novi pokretač Argentina

Mauricio Macri želi Argenitinu vratiti u svjetsku zajednicu, od koje su je izolirale tri vlade Kirchner od 2003. godine. Tomu bi pridonio ojačani Mercosur. Pritom se ne radi samo o odnosima unutar saveza, nego i vanjskoj trgovini s drugim trgovinskim zonama. Cristina Kirchner je uvijek iznova blokirala pregovore s Europskom unijom.

"Sve su oči uprte u Macrija", kaže Juan Carlos Hidalgo, stručnjak za Latinsku Ameriku na vašingtonskom Institutu Cato. "Već sad je on pokazao izuzetnu spremnost na reforme." Macri je prisegnuo prije tjedan dana i već je ukinuo vezanost tečaja pesosa s američkim dolarom, a objavio je i konkretne planove smanjenja carina na agrarne i industrijske proizvode.

Još prije stupanja na dužnost 12. prosinca on je posjetio Brazil kako bi s predsjednicom Dilmom Rousseff razgovarao o poboljšanju gospodarskih odnosa. "Ako Brazilu bolje ide, ići će i Argentini", kaže Macri.

Neodlučni Brazil

Unatoč protekcionizmu Brazil je najveći trgovinski partner Argentine. Problem je samo što Brazil trenutno ne stoji dobro. Prema dosadašnjim izračunima najveće gospodarstvo Južne Amerike se u 2015. smanjilo za više od 3,5 posto. Rousseff je, istina, ubrzo nakon izbora za predsjednicu krajem 2014. pokrenula gospodarske reforme. Ali, one nisu naišle na potporu njezine Radničke stranke koja je sklona intervencionizmu.

A upravo njezin pristanak sad treba više nego ikad ranije. Već mjesecima se njezina vlada iscrpljuje u korupcijskom skandalu u koji su umiješani političari raznih stranaka. U međuvremenu je pokrenut postupak za opoziv predsjednice Rousseff. Da bi to preživjela potreban joj je svaki glas u parlamentu.

Zato stručnjak Instituta Cato Hidalgo smatra upitnim hoće li se ona još zalagati za trgovinski sporazum s Europskom unijom, kao proljetos u Bruxellesu. Možda će umjesto toga nastojati ojačati potporu u stranci. Nedavno je svoga ministra gospodarstva Joaquima Levyja odvratila od planiranih reformi. Hidalgo u tomu vidi naznaku kao bi mogla izgledati njezina odluka.

Dvojben napredak

Ni Martin Häusling, koji stranku Savez 90/Zeleni zastupa u Odboru Europskog parlamenta za Latinsku Ameriku, ne vjeruje u brz napredak pregovora između EU-a i Mercosura. Pored unutarnjopolitičke slabosti brazilske predsjednice on vidi još jedan aspekt koji govori protiv toga. "Niti u Europi niti u članicama Mercosura oko toga trenutno nema društvenoga konsenzusa." Južnoamerička društva vrlo polarizirano reagiraju na tu temu, a i u Europi su ljudi više sumnjičavi prema sporazumima o slobodnoj trgovini.

Häusling, međutim, ne smatra lošim ako bi sadašnje trgovinske ograde ostale. On strahuje da bi u protivnom na europsko tržište masovno stigla genetski manipulirana soja. "Osim toga takav sporazum bi u prvom redu koristio poljoprivrednim i industrijskim gigantima", kaže Häusling. Korist za većinu pučanstva je upitna, smatra on.

Analitičar s Instituta Cato Hidalgo nasuprot tomu naglašava gospodarske prednosti koje bi mogle biti povezane s nižim troškovima uvoza i izvoza. "Veća razmjena robe i usluga, jeftiniji uvozni proizvodi, ali i veća pravna sigurnost za investitore i na kraju krajeva gospodarski rast na obje strane Atlantika."