Merkel-Hollande: njemačko-francuska lokomotiva s tradicijom
15. svibnja 2012
Intimna šetnja plažama Deauvillea, konspirativni sastanci i telefonski razgovori, međusobna izmjena dubokih pogleda tijekom konferencija za tisak - tih slika se javnost, kako u Njemačkoj tako i u Francuskoj, prisjeća pri pomisli na politički dvojac Merkel-Sarkozy koji je posljednjih godina žario i palio europskom političkom scenom. Angela Merkel i Nicolas Sarkozy su tijekom svojih političkih napora za izlazak iz krize radili do te mjere uigrano da je iz te suradnje i rođena kovanica "Merkozy".
"Merkozy" odlazi u povijest
No ta vremena su iza nas. Konzervativnom predsjedniku Sarkozyju birači su pokazali crvenu kartu. Novi predsjednik se zove Francois Hollande. Sada će se vidjeti da li će od dvojca "Merkozy" nastati dvojac "Merkollande". Ovakve njemačko-francuske kombinacije nisu nove. Kada je tadašnji francuski predsjednik i socijalist Fracois Mitterand socijaldemokratskog njemačkog kancelara Helmuta Schmidta demonstrativno podržavao u mnogim pitanjima vanjske politike, mediji su smislili kovanicu "Schmitterand".
Njemačko-francusko prjeteljstvo je i baza europskih integracija. "Ujedinjenje europskih nacija nije moguće bez nestanka stoljetnih napetosti između Francuske i Njemačke", rekao je još 1950. francuski ministar vanjskih poslova i kasnije prvi predsjednik Europskog parlamenta Robert Schuman.
Suradnja unatoč političkim razlikama
Francusko-njemačko pomirenje prvi su medijski upečatljivo utjelovili prvi poslijeratni njemački kancelar Konrad Adenauer i francuski predsjednik Charles de Gaulle. "Ova dvojica državnika su započela proces francusko-njemačkog pomirenja a time je postavljen i temelj za Europu", smatra Claire Demesmay iz berlinskog Društva za vanjsku politiku. Nakon Adenauerove smrti de Gaulle nije uspio uspostaviti isti prijateljski odnos s kancelarima Kurtom Georgom Kiesingerom i Ludwigom Erhardtom. Isto bi se moglo reći i za kanelara Willyja Brandta i predsjednika Georgesa Pompidoua.
Nova era u njemačko-francuskim odnosima nastupila je 1974. dolaskom na vlast socijaldemokratskog kancelara Helmuta Schmidta te predsjednika Valéryja Giscarda d'Estainga iz građansko-liberalnog bloka. Dvojica državnika su zajednički prevladali naftnu krizu i postavili temelje kasnije monetarne unije tj. eura.
Dokaz za uspješnu suradnju unatoč pripadnosti različitim političkim taborima dali su i Helmut Kohl i Francois Mitterand, koje se danas smatra najistaknutijim rodonačelinicima europske ideje. Slična suradnja nastavljena je i tijekom vladavine Jacquesa Chiraca i Gerharda Schrödera. Tako je 2001. nastala i tradicija zajedničkih konzultacija njemačke i francuske vlade koje se održavaju svakih 8 tjedana.
Mnogi, unatoč zlogukim najavama nekih medija, vjeruju da će se tijesna suradnja između Berlina i Pariza nastaviti i nakon promjene na kormilu francuske države. Koliki značaj novi čovjek u Elizejskoj palači pridaje odnosima sa susjedom pokazuje i činjenica da je kao cilj svog prvog putovanja u inozemstvo Hollande odmah nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti odabrao upravo Njemačku.