Mesut Özil ipak nije krenuo stopama braće Kovač

Mesut Özil se konačno našao na listi kandidata za nastup u dresu "elfa". Izbornik Löw pozvao je mladog Werderovog veznjaka na sljedeću prijateljsku utakmicu koja će se protiv Norvežana idući tjedan odigrati u Düsseldorfu. Özil je presretan zbog te pozivnice i drago mu je da će konačno biti okončana višemjesečna saga oko njegove reprezentativne budućnosti: "Ja sam odavno bio siguran da ću obući dres Njemačke, a ne Turske. No, ja sam sebe nisam mogao staviti na popis reprezentativnih kandidata, to mora učiniti izbornik. Drago mi je da je to sada konačno i učinio."

Özil nije popuštao pritiscima

Özil je dugo vremena bio na paljbi kritika i njemačkog, a pogotovo turskog tiska zbog toga što se nije htio javno izjasniti o tome za koju bi nacionalnu momčad htio nastupati. 20-godišnjak iza sebe ima dugu karijeru u mlađim uzrastima "elfa": nastupao je u juniorskim i mladim reprezentacijama, a iduće ljeto će biti u sastavu Njemačke na Europskom prvenstvu za mlade reprezentacije. Turski izbornik Terim na mladića iz Werdera dugo je vršio pritisak izjavama u kojima je naglašavao kako "se radi o odličnom igraču", "kako bi ga bilo lijepo vidjeti u turskom dresu" i slično. No, Özil nije popuštao pritiscima, zbog čega je i zaradio kritike pojedinih nacionalistički orijentiranih sportskih komentatora u Turskoj, zemlji iz koje potječu njeagovi roditelji.

Njemački nogometni savez (DFB) znao je da se Turci trude oko perspektivnog veznog igrača, no izbornik ga do sada nije stavljao na svoj popis - unatoč vrlo dobrim igrama u Bundesligi. DFB, kako se neslužbeno doznaje, čekao je da se Özil odluči, odnosno da preuzme inicijativu i kaže kako svoju budućnosti vidi u njemačkom nogometu. "Slučaj Özil" tako je dobio i političku dimenziju. Njemačka je na njegovom primjeru diskutirala i o (ne)uspjeloj integraciji doseljenika i njihove djece, osoba koje obiteljske korijene imaju u inozemstvu.

Altintop, Balta, Kovač, Subotić...

Mesut Özil ipak nije prvi nogometaš koji se našao u središtu takvih diskusija. Braća Altintop, Halil i Hamit, rođeni su u Njemačkoj i svejedno igraju za tursku reprezentaciju. Hakan Balta također, baš kao i Yildiray Bastürk. Svi su oni djeca turskih doseljenika koji su u drugoj polovici 20. stoljeća trbuhom za kruhom stigli u Saveznu republiku Njemačku. Malik Fathi, bivši branič Herthe odlučio se pak za Njemačku. Njegov je otac Turčin, a majka Nijemica. Mesut Özil nije krenuo stopama bivšeg kapetana hrvatske reprezentacije Nike Kovača i njegovog mlađeg brata Roberta. Oni su rođeni Berlinčani, odrasli su u jednoj radničkoj četvrti, roditelji su im "gastarbajteri" - i obojica su igrali, odnosno igraju za "vatrene". Branič Borussije iz Dortmunda Neven Subotić, podrijetlom iz okolice Banje Luke, nedavno je rekao da se odlučio za Srbiju: on je teoretski mogao igrati i u reprezentaciji BiH, Njemačke, SAD-a, možda čak i Hrvatske. Marko Marin pak također potječe iz BiH i sada igra za Njemačku.

Zbog čega se nogometaši inozemnog podrijetla odlučuju za zemlje svojih roditelja, iako u njima nikada nisu živjeli? "To je jednostavno bilo tako, nisam puno razmišljao, jednostavno sam tako odlučio, imao sam osjećaj da to dugujem zemlji mojih roditelja, mojoj zemlji", izjavio je jednom zgodom Halil Altintop. Turski nogometni savez je poznat po tome što po cijeloj Europi ima vrlo dobru mrežu agenata koji prate djecu turskih iseljenika: čim se na terenu pojavi neki talentirani mladić, Turci kontaktiraju obitelji. A za iseljenike je, slično kao i kod Hrvata, najveća čast da njihova djeca jednoga dana ponesu dres s bojama matične zemlje.