MH17: ruske igre bez granica

Stručnjacima je više od godinu dana trebalo za prikupljanje dijelova olupine zrakoplova na poljima istočne Ukrajine, njihovo prebacivanje u Nizozemsku i rekonstrukciju događaj predanim radom. Nizozemski istražitelji željeli su se posvetiti detaljima kako bi njihov izvještaj bio dobro potkrijepljen i otporan na sve kritike. Duže je potrajalo nego što bi obitelji žrtava željele, obitelji koje očekuju odgovor na odlučujuće pitanje.

Jedan od najvažnijih zaključaka za budućnost glasi: zemlje u kojima se odvijaju oružani sukobi moraju preuzeti odgovornost za svoj zračni prostor. Ukrajina je držala da je visoki zračni prostor u kojem se kreću putnički zrakoplovi siguran – i to iako je već oboreno nekoliko borbenih aviona Kijeva. Tog 17. srpnja prošle godine je ukupno 160 letova prošlo istim zračnim koridorom iznad istoka zemlje kao i avion na liniji MH17, neke od tih letjelica su u trenutku napada bile u njegovoj neposrednoj blizini. Svaki od tih zrakoplova mogao je biti pogođen smrtonosnim projektilom.

Trenutno je stanje kritično prije svega u zračnom prostoru Sirije i Iraka. Ali tuda i dalje krstare putnički avioni, iako je prostor još davno trebalo blokirati za promet. Ukoliko spomenute države to ne žele učiniti iz političkih razloga, onda bi to morale učiniti institucije za kontrolu leta i zrakoplovne kompanije. Gdje se vode borbe, ondje ne smije biti putničkih aviona i točka. To je gorka lekcija koju učimo iz rušenja zrakoplova na liniji MH17. Protuzračni sustavi dugog dometa mogu dopasti u ruke pobunjenika raznih vrsta i tu ne može više biti ni govora o sigurnosti na nebu.

Prema rezultatima istrage, jasno je da je katastrofu izazvala jedna raketa zemlja-zrak ruskog tipa BUK. Osim toga, utvrđeno je da je smrtonosni projektil došao iz dijela istočne Ukrajine koji je prošlog srpnja bio u rukama proruskih pobunjenika. No ova tehnička istraga ne može uprijeti prstom u krivca. Tko je tog dana bio u ovom dijelu istočne Ukrajine? Tko je ciljao na zrakoplov? Tko je dao zapovijed da se puca? Analitičari tajnih službi i državni tužitelji rade na materijalu, a za sada sve upućuje na jednu skupinu proruskih pobunjenika.

Moskva i dalje poriče svoju povezanost s katastrofom. Sigurno nije Putin osobno dao naredbu da se puca. Ali on se i dalje ponaša kao da nema baš ništa sa situacijom u susjednoj zemlji. Pri tome po svaku cijenu želi da ga međunarodna zajednica shvati ozbiljno, da bude veliki igrač na svjetskoj pozornici i zato često za fotografije pozira s tigrovima i medvjedima. No kao kukavica se pokazuje kada treba preuzeti odgovornost za političke i vojne odluke. Njegovo oružje je bilo u rukama pobunjenika, koji su – to još nije dokazano, ali sve upućuje na to – izazvali katastrofu. Ruski predsjednik bi konačno trebao biti hrabar, biti muškarac, i priznati da se prošle godine iznad istočne Ukrajine dogodila strašna greška. To bi mu donijelo nešto od poštovanja koje toliko za sebe traži.