"Mi ćemo pobijediti!" - Pola stoljeća kubanske revolucije
1. siječnja 2009
Prvog siječnja 1959. su trijumfalnim ulaskom u glavni grad Havannu i drugi po veličini grad Santiago de Kuba revolucionari preuzeli vlasti na Kubi. Dan ranije je dotadašnji diktator Flugencia Batista s obitelji i najbližim suradnicima pobjegao najprije u Santo Domingo, a potom u SAD.
"Domovina ili smrt - mi ćemo pobijediti" - dugo je vremena taj revolucionarni poklič Fidela Castra odjekivao Kubom i određivao sudbinu kako države tako i njezinih stanovnika.
Sve je započelo 25. studenog 1956. godine kada se zajedno s 80 suboraca mladi, marksističkim idejama oduševljeni odvjetnik iz Havane Fidel Castro na jahti Granma vratio iz meksičkog egzila. Započeli su gerilsku borbu protiv diktatorskog režima Flugencia Batiste, s vremenom okupili brojne pristalice, da bi dvije godine kasnije, 1. siječnja 1959. godine Castro objavio: tiranija je okončana!
Legenda i stvarnost
Pola stoljeća je "Maximo Lider" na ovom karipskom otoku pokušavao ostvariti san o komunističkom društvu jednakosti i pravde za sve. U zemlji su provedene brojne socijalne reforme: uvedeno je opće besplatno školovanje i zdravstveno osiguranje, smrtnost novorođenčadi je manja no u SAD-u. Mnogima u Latinskoj Americi je u tom pogledu Kuba i danas uzor.
S druge strane je Castrova država bila klasično socijalistički ustrojena: centralizacija cjelokupnog gospodarstva, potpuna politička kontrola, represivan policijski i pravosudni sustav.
Danas, pedeset godina nakon proglašenja pobjede revolucije, Kuba je siromašna i ovisna o financijskoj i gospodarskoj pomoći prijateljskih zemalja, a Veliki vođa se bolestan više-manje povukao iz politike. Zadaću spašavanja režima i revolucije prepustio je svom mlađem bratu Raulu.