Minsk-2: misija u odgađanju

Kada je njemačka savezna kancelarka Angela Merkel prije oko godinu dana pokrenula neuobičajenu diplomatsku ofenzivu, rat u istočnoj Ukrajini je bio već vrlo žestok. Vlada u Kijevu je svakodnevno prenosila vijesti o žrtvama u borbi protiv proruskih separatista. Kancelarka i francuski predsjednik Francois Hollande su najprije otputovali u Kijev i Moskvu, a zatim u Minsk. Tako je poslije pregovaračkog maratona 12. veljače 2015. potpisana izjava nazvana Minsk-2, jer je prvi sporazum dogovoren u rujnu 2014. poštovan samo nekoliko mjeseci. Predstavnici separatista, Rusije, Ukrajine i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u Minsku su dogovorili katalog mjera od 13 točaka, koji bi trebao donijeti mir. Godinu dana kasnije najvažnije točke Sporazuma nisu provedene u djelo.

Obustava vatre i povlačenje teškog oružja

Već prva točka sadrži i bit dogovora - "momentalnu obustavu vatre". Ona je do danas samo djelomice ispunjena. Broj žrtava se, doduše, bitno smanjio i nije bilo novih velikih ofenziva, ali ljudi su ipak ubijani svakog dana. Na nekim područjima - kao što je bivša zračna luka u Donjecku - borbe su vođene kao da je Minsk-2 samo bezvrijedni komad papira.

Povlačenje teškog oružja s takozvane crte razdvajanja između ukrajinskih snaga i proruskih separatista pokazala se kao težak i dugotrajan proces. On još uvijek nije okončan. Promatrači OESS-a još uvijek registriraju kršenja tog dogovora - na obje strane.

Razmjena zarobljenika i amnestija

Najdalje pet dana nakon povlačenja postrojbi trebalo je doći i do razmjene zarobljenika. Na papiru se, doduše, ne govori o "zarobljenicima", već o "taocima i ilegalno uhićenim osobama". Bila bi to razmjena po principu "svi za sve". U stvarnosti, razmjene su obavljane sporo i samo u malim skupinama, kao i uz rasprave o tomu tko trebao biti razmijenjen. Separatisti su, na primjer, tražili da Kijev pusti na slobodu više od tisuću ljudi, većinom civila, koji su bili pritvoreni zbog separatizma.

Da bi bili razmijenjeni svi zarobljenici separatisti traže dalekosežnu amnestiju, koja je također dogovorena sporazumom Minsk-2. Ukrajinski parlament je doduše 2014. donio Zakon o amnestiji, ali on više ne važi. Ne zna se kada će biti donesen novi zakon. Mnogi u Ukrajini odbacuju koncept amnestije za separatiste koji su počinili teške zločine. I predsjednik Petro Porošenko je rekao da "neće biti stopostotne amnestije".

Kontrola granica i povlačenje stranih plaćenika

Od početka borbi u istočnoj Ukrajini u proljeće 2014. ukrajinska vojska pokušava vratiti kontrolu nad granicom s Rusijom. Radi se o dijelu granice dugačkom 400 kilometara. Kijev optužuje Rusiju da preko te granice opskrbljuje separatiste oružjem i da im šalje borce. Zato je jedan od glavnih zahtjeva ukrajinske vlade da se ta granica zatvori. Minsk-2 predviđa da Ukrajina nad njom ponovo uspostavi kontrolu, doduše tek nakon održavanja lokalnih izbora na područjima pod kontrolom separatista i nakon reformi ukrajinskog ustava. Kijev traži da se još prije izbora uspostavi potpuno primirje i da granicu kontroliraju barem promatrači OESS-a. Oni još nemaju slobodan pristup granici, iako je to dio Sporazuma.

I povlačenje svih stranih boraca i plaćenika iz Ukrajine je zahtjev koji do danas nije ispunjen. Rusija poriče da se u Ukrajini bori njezina regularna vojska. A Kijev smatra da je baš to slučaj. U ukrajinskom glavnom gradu je trenutno u tijeku suđenje dvojici ruskih časnika koji su u svibnju 2015. zarobljeni u borbama u istočnoj Ukrajini. Obojica tvrde da su tamo bili kao dobrovoljci.

Reforma Ustava i izbori

Kao srž sporazuma Minsk-2 važe dogovori o reformi ukrajinskog Ustava i zatim o održavanju lokalnih izbora na područjima pod kontrolom separatista. Reforma bi trebala tim područjima jamčiti faktičnu autonomiju. To između ostalog znači da lokalna uprava utječe na imenovanje sudaca i državnih odvjetnika kao i da bi lokalne paravojne postrojbe bile legalizirane. Osim toga, Ukrajina se obvezala financirati područja na kojima žive separatisti. Ona to još nije počela činiti.

Reforma Ustava je očigledno najveći problem za Kijev. Glasovanje poslije prvog čitanja krajem kolovoza 2015. pratili su žestoki prosvjedi. Drugo i odlučujuće glasovanje je davno trebalo biti održano, kako bi reforma - kao što je dogovoreno u Minsku - stupila na snagu do kraja 2015. Ali i ona je odgođena na neodređeno vrijeme. Promatrači u Kijevu smatraju da u parlamentu nema većine koja bi podržala tu reformu. Osim toga, Ukrajina bi morala donijeti i odvojen izborni zakon za područja na kojima žive separatisti. Ne zna se ni kada će se to dogoditi.

Sve to se moglo predvidjeti i zato su se predsjednici Rusije, Ukrajine, Francuske i njemačka kancelarka u studenom dogovorili da se mjere odgode za 2016. godinu. Obje strane žele dobiti na vremenu. Ali, prije svega je Kijev pod sve jačim pritiskom svojih zapadnih partnera da izmijeni zakone - čak i ako Rusija i separatisti ne ispune svoj dio dogovora.