"Mission possible" - Federer želi olimpijsko zlato

Švicarski tenisač Roger Federer ima gotovo sve što jedan sportaš, tenisač, može poželjeti. Ponosni je otac dvije slatke dvoipolgodišnje blizanke, zaradio je do sada na teniskim terenima 73 milijuna dolara, sedam puta je osvojio Wimbledon i ponovno se vratio na prvo mjesto svjetske rang liste tenisača. Ali i Federer ima još neostvarenih snova. U impresivnoj zbirci trofeja tog 30-godišnjaka nedostaje - olimpijska medalja u pojedinačnoj konkurenciji. Idealno bi, naravno, bilo kada bi ona bila zlatnoga sjaja.

Wimbledon je stoga bio savršena generalna proba za Federerovu sljedeću misiju na engleskoj "svetoj travi". "Činjenica da sam ovdje već jednom pobijedio daje mi dodatnu motivaciju i samopouzdanje", kaže Federer svjestan da će na Olimpijskom teniskom turniru kao glavni favorit biti u centru pažnje.

Odbio nositi švicarsku zastavu

Švicarski perfekcionist ništa ne prepušta slučaju. Za igre u Londonu je rezervirao istu luksuznu kuću - u blizini teniskih terena. Pauzirat će s treningom samo tjedan dana kako bi regenerirao svoje ne baš najmlađe tijelo. O njemu se danonoćno brinuo i posljednjih 90 dana njegov fizioterapeut. A onda počinju pripreme za "Wimblympics". Federer je mogao, da je htio, i treći put biti švicarski stjegonoša na Olimpijadi. "Ponudili su mi to, ali ja mislim da bih trebao dati šansu nekom drugom sportašu", objasnila je živuća teniska legenda svoje "ne".

Najveći rivali Rogera Federera Novak Đoković i Rafael Nadal nose zastave svojih zemalja (Srbije i Španjolske). Oni su mu u posljednje dvije godine uspijevali pred nosom odnijeti pobjedničke titule na svim Grand-Slam-turirima, činilo se da je Federerovo vrijeme prošlo. No, "King Roger" je svima dokazao suprotno pobijedivši u ovogodišnjem finalu Wimbledona lokalnog matadora Andyja Murryja s 3:1 u setovima. Njome je osigurao 268. tjedan kao broj 1 svjetske rang liste tenisača čime je izjednačio rekord Petea Samprasa. Sa Samprasom se izjednačio i u broju osvojenih titula na Wimbledonu. Sa 17. osvojenim Grand-Slam-turnirom je pak srušio - vlastiti rekord.

Kad je mogao Agassi, zašto ne bi mogao on?

Federer je u istoj klasi s Peleom i Muhammedom Alijem kao "jedan od najboljih sportaša svih vremena" - rekao je poraženi Murray i šaljivo dodao: "To i nije loše za jednog 30-godišnjaka."

Ovogodišnju pobjedu u Wimbledonu je doživio vrlo emocionalno, između ostalog i zato što su njegove blizanke tek po drugi put bile na stadionu na kojem je njihov tata igrao jedno finale. "Ljudi ponekad zaboravljaju da ja imam dvije blizanke. To je uvelike utjecalo na moj život. Vjerujem da je to mojoj igri pomoglo više nego išta drugo, jer odavno nisam igrao tako dobar tenis, ali sve to uskladiti bilo je i iskušenje", priznaje.

Federer je, unatoč vitrini punoj odličja, još gladan i uspjeha i trofeja. Voli doduše naglasiti da on već ima olimpijsko zlato kod kuće (ono u paru sa Stanislasom Wawrinkom iz Pekinga 2008.) i "da je zlato zlato", ali mu nitko ne vjeruje da je spreman zadovoljiti se time.

A što ako u Londonu osvoji i tu medalju koja mu nedostaje u kolekciji? Razmišlja li o "mirovini". Ni u kojem slučaju. Nedavno je rekao: "Zašto bi London trebao biti kraj, zašto si ne bih postavio za idući cilj Rio? Onda bih tek navršio 35-u. A u toj dobi su i drugi igrači ostvarili već sjajne rezultate. Pogledajte Agassija."