Mladi i politika u BiH – nemoguća misija?

21-godišnji Mostarac Mirza Lalić predsjednik je Vijeća mladih Grada Mostara i nikada nije glasovao na lokalnim izborima jer su se davne 2008. godine održali posljednji takvi izbori u ovom gradu. On je tada bio 11-godišnjak. To je, kaže, "zaostavšina" starijih prema svim mladima u Mostaru. Smatra da mladim i obrazovanima ljudima treba pružiti šansu da mijenjaju okruženje i razvijaju demokraciju.

Ali, izgleda da mladi nisu previše oduševljeni politikom ili se njome bave iz nekih drugih razloga – osobnih. "U nekim sredinama pasivnost mladih ljudi vrlo je velika, a opet negdje imamo obrnutu situaciju, gdje su mladi članovi političkih stranaka, ali tu su iz osobnih interesa, jer smatraju stranku biroom za zapošljavanje i to je ono što je vrlo pogrešno u našem društvu, jer bi se mladi za politiku trebali odlučivati zbog sveopćeg društvenog boljitka", pojašnjava Lalić za DW.

Mladi su veliki, a zanemaren kapacitet

U tom svjetlu je prošli tjedan i organizirana rasprava 'Pet do 12' gdje je pružena šansa mladim kandidatima s lista ovogodišnjih općih izbora za predstavljanje svojih programa.

Direktorica Agencije lokalne demokracije (LDA) Dženana Dedić uvjerena je da se mladima ne pruža dovoljno šanse za uključivanje u političke tokove u BiH. "Oni su sposobni, ali nemaju prilike. Ta im se prilika treba pružiti i u političkim strankama i uopće – treba im dati šansu u svim strukturama života da pokažu svoj puni potencijal i kapacitet. Nevjerojatno je da imamo 28-godišnjake koji u svom Mostaru nikada nisu imali priliku birati i biti birani. To je veliki, a zanemaren kapacitet", kaže ona.

„Moja vizija je ujedinjen Mostar"

Svoju priliku traži i Lana Prlić. Ona ima 25 godina, dijete je iz tzv. "miješanog" braka. Stric joj je Jadranko Prlić, bivši predsjednik Vlade nekadašnje HR Herceg-Bosne, u Haagu osuđen na 25 godina zatvora, a ona je potpredsjednica SDP-a, stranke kojoj je pristupila već kao 17-godišnjakinja. "Moja vizija je ujedinjen Mostar i svim svojim bićem radit ću da to i ostvarim. Mladi mogu biti snaga i budućnost, ali se moraju odmaknuti i ne biti replike svojih političkih lidera. Vrijeme je da se usredotočimo na to što se predlaže, a ne tko što predlaže. I čim prije nam zajednički interes bude važniji od osobnog, bit će nam svima bolje", ističe ova Mostarka.

Šansu traži i Marinko Šanje. Njega često nazivaju "hrabrim", jer je iz Čapljine i već tri godine član je, a što je neuobičajeno za taj hercegovački gradić, Naše stranke. "Zašto bi nekome bilo čudno jer sam iz Čapljine i član sam jedne liberalne stranke? To je samo dokaz u kakvom zatrovanom društvu živimo, kontaminiranom, gdje se gleda svaki korak onoga koji misli drukčije, koji želi bolje svojim susjedima i, na kraju krajeva, jednom širem okruženju", govori elana ovaj mladi političar.

Vjera u generacije neopterećene prošlošću

Promjene želi i Monika Petrić iz HDZ-a 1990. Ona o "svojoj politici" kaže: "Kao što glasi izreka da, ako se ti ne baviš politikom, politika će se baviti tobom, opredijelila sam se za politiku jer želim promjene. Želim se aktivirati jer želim novu nadu za sve mlade koji odlaze, želim biti na strani obespravljenih. Mladi to mogu, ali trebaju se aktivirati."

Čini se da svi oni imaju slične ideje, planove i programe. Uostalom kao i Haris Šabanović iz SDA-a. On je nedavno osnovao obitelj i vjeruje u generacije koje dolaze. "Ne bih se bavio politikom da nisam uvjeren u to da mogu nešto promijeniti. Vjerujem u novu generaciju koja dolazi neopterećena prošlošću, koja vjeruje u svoj intelektualni kapacitet i koja će odlučivati o svjetlijoj budućnosti Bosne i Hercegovine, državi u kojoj vidim budućnost za svoju obitelj, bez etničkih zapreka i predrasuda koje nas sada opterećuju", optimističan je on.

Zaostavština starijih političara

Međutim, mogu li mladi političari, svojim optimizmom i novom energijom uistinu biti i pokretači neke nove, bolje, demokratičnije, miroljubivije i uspješnije BiH?

Husein Oručević, politolog, novinar i aktivist Omladinskog Kulturnog Centra (OKC) Abrašević nije u to previše uvjeren. Prema njemu, najveći problem je što mladi čovjek, u već strukturiranim političkim opcijama ne može puno učiniti – osim slušati starije. "Pitanje je ogromno, koliko zapravo mladi ljudi mogu utjecati na izmjenu, reformiranje i eventualno demokratizaciju takvih struktura. Ulazak mladih u politiku najčešće je povezan s unutarnjim pritiskom koji može biti racionalan ukoliko im je ugrožena egzistencija, ali i iracionalan, zato što su sve one političke opcije, vrijednosti od rata na ovamo, one koje grade emocionalnu politiku. Međutim, dolaskom u gotove političke, nereformirane i nedemokratske strukture, koje su i najčešće u našem društvu, mladi jednostavno prihvaćaju već gotove odnose", pojašnjava Oručević za DW.

On ide i korak dalje postavljajući pitanje demokratičnosti bh. društva uopće, zbog nedemokratskih političkih organizacija koje to isto društvo vode. "Ne možemo imati situaciju gdje imamo manjak demokratičnosti i ogroman pluralizam, ali koji se ne zasniva na tome da imamo različita politička i vrijednosna mišljenja, nego se zasniva na tome da imamo različite političke stranke, a one su u biti nedemokratske", njegova je politološka analiza.

To neumoljivo pokazuju i statističke brojke Ministarstva civilnih poslova BiH iz prošle godine: svega pet posto mladih u BiH su članovi organizacija mladih, tek šest su članovi političkih subjekata, a samo jedan posto su članovi predsjedničkih tijela mladih.

Na koncu, izgleda da je na leđima novih generacija političara s novom vizijom BiH još jedno vrlo teško breme i nezavidna zaostavština starijih kolega.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android