Mladi njemački volonteri i dalje hrle u Izrael

"Shvatila sam što znači pripadati zadnjoj generaciji koja još može razgovarati s onima koji su preživjeli Holokaust, s ljudima koji su zaista bili tamo", kaže Ella Enzmann. Ta je 24-godišnjakinja otišla u Izrael na godinu dana u rujnu 2008., kako bi volontirala u vrtiću, a kasnije i u staračkom domu. "To je bio poseban doživljaj povijesti", kaže Ella koja se u staračkom se domu brinula za Gretel Merom, rođenu Nijemicu, koja je u veljači 2013. proslavila stoti rođendan.

"Akcija usluga pomirenja za mir (ASF)" jedna je od brojnih njemačkih organizacija koje redovito šalju mlade od 18 do 30 godina na volonterski rad u Izrael - ukupno oko 900 volontera svake godine.

Briga za mlade i starije

Volonterski rad Simona Weissbecka završava u kolovozu 2013. Taj 20-godišnjak kaže kako je odabrao Izrael jer je htio iskoristiti "jedinstvenu priliku da zaista upozna njemačku prošlost i Holokaust".

Do sada je njemačko-izraelska povijest obilježena ubojstvima milijuna židova u Njemačkoj i cijeloj Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kada je Izrael prije 65 godina proglasio državnost, 14. svibnja 1948., to je značilo i novi dom za one židove koji su preživjeli Holokaust.

Weissbeck je također radio u staračkom domu u Jeruzalemu. Otprilike 24 njemačka volontera u Izraelu obično rade na socijalnim projektima s djecom, starijim ljudima i ljudima s posebnim potrebama. Svaki volonter iz Njemačke posveti dio svog vremena žrtvama Holokausta.

Sezona volontiranja

Organizacije kao što je ASF ili Njemačko-izraelski program razmjene mladih već 50 godina šalju volontere u Izrael. Pojedinci su volontirali i u kibucima - ruralnim zadrugama. Glavna je sezona za volontiranje ljeto - srpanj i kolovoz, kada su škole i sveučilišta u Njemačkoj zatvorena zbog ljetnih praznika. Mnogo volontera planira provesti cijelu godinu u Izraelu i trenutno se pripremaju za rujan, kada će otići tamo.

Tijekom godina, interes mladih Nijemaca za povijest nije se smanjio, kaže Bernhard Krane iz ASF-a, već sasvim suprotno: "Uvijek se prijavi više ljudi nego što imamo slobodnih mjesta."

No način na koji mladi pristupaju povijesti za vrijeme rata, promijenio se. Nisu svi bili voljni pričati o nacističkom periodu u kojem su živjeli, kaže Krane, koji je od 1987. odgovoran za volontere iz ASF-a. "Sada je glavni razlog znatiželja za priče starih ljudi. A stari ljudi u Izraelu radije pričaju priče mladima, koji su poput njihovih unuka", kaže on.

Mladi danas imaju raznolikiji pristup njemačko-izraelskoj povijesti nego što je to bio prije 20 ili 30 godina, kaže Christine Mähler, šefica koordinacijskog centra za razmjene mladih, ConAct. Mišljenja mladih promijenila su se tijekom godina, kaže ona. "Ranije su se tijekom programa razmjene mladih potomci nacista susreli licem u lice s potomcima žrtava," kaže Mähler, te dodaje da danas sudionici često dolaze iz različitih kultura i potiču iz, na primjer, Italije ili Rusije. Također više nije slučaj da su mladi kršćanske vjeroispovjesti na jednoj strani, a Židovi na drugoj. "Obje strane su se razvile u multikulturalna društva.", dodaje Mähler.

Duga tradicija

U kibucima je 2012. godine bilo 1200 volontera - iz pedeset zemalja iz cijeloga svijeta, kako kaže Aya Sagi, direktor Volonterskog centra u Tel Avivu. Desetljećima, čak i od 1967. kada je bio Arapsko-izraelski rat, Nijemci su bili među najbrojnijim volonterima u kibucima. Prošle godine, većina je volontera došla iz Južne Koreje, slijedili su volonteri iz Sjeverne Amerike i Njemačke. "Njemački volonteri znaju puno više o povijesti nego drugi", kaže Sagi. "Oni su pokazali i veću osjetljivost za ta pitanja", dodaje.

Ella Enzmann još uvijek jednom ili dvaput godišnje posjećuje Izrael. "Mislila sam da mnogi ljudi neće htjeti razgovarati sa mnom zbog toga što sam iz Njemačke, mislila sam da će biti teško", kaže Ella. Bilo je upravo suprotno, a brojni stanovnici staračkog doma bili su sretni i čak su htjeli s njom razgovarati na njemačkom jeziku.

"Sjetili su se pjesama i knjiga koje smo tada zajedno čitali. To mi je puno značilo", kaže studentica koja se brinula za jednu stariju gospođu. U međuvremenu su tri žene u tom domu umrle, no Ella je još uvijek u kontaktu sa stogodišnjakinjom Gretel Merom, koja je u Izrael došla 1934. sa Cionističkom organizacijom mladih. Nacisti su njezine roditelje deportirali iz Frankfurta 1942. godine i kasnije ih ubili.

Snažno iskustvo

Krane je u Izrael došao 1977. godine i tamo proveo 18 mjeseci radeći na programu za sjećanje na žrtve holokausta i na programu za djecu. On se pita kako će se njemačke volonterske organizacije u Izraelu dalje razvijati, s obzirom na sve manji broj živih ljudi koji su živjeli u vrijeme holokausta. "Također, uskoro će biti vrlo malo izvornih Nijemaca u Izraelu", dodaje Krane. Mähler iz koordinacijskog centra ConAct pak nije zabrinuta. "Razmjena s Izraelom uvijek budi zanimanje, tako da će i dalje biti onih koji će za to biti zainteresirani."