Mladima zapadnog Balkana je potrebno više od konferencije

Brankica Smiljanić, Banjaluka: Mi mladi nemamo kristalnu kuglu, ali nećemo čekati 10 godina!

Prijavite se... unesite kôd... Ovako skoro svaki Zoom sastanak započinje u posljednje vrijeme. Ali onaj na kojem sam bila tri dana bio je nešto drugačiji. Bila je to međunarodna konferencija "Mladi, migracije i demografski izazovi na zapadnom Balkanu"koju je organiziralo Društvo za jugoistočnu Europu zajedno s Aspen institutom iz Berlina, a koja je održana online. Konferencija je okupila stručnjake i donositelje političkih odluka sa zapadnog Balkana, država članica EU-a i institucija EU-a kako bi analizirali situaciju u regiji. Platforma na kojoj se održavala konferencija je imala dodatni prostor i krugove za "druženje”, bila sam iznenađena, jer je to nešto što je nedostajalo u ovom "online” svijetu i pružalo nam je još jednu mogućnost za komunikaciju. Ono što je još nedostajalo na velikim konferencijama je i glas mlađih generacija, ali na ovoj smo imali i to. Mladi ljudi koji žele ići u inozemstvo i mladi ljudi koji ne žele ići, bili su sudionici na okruglim stolovima na konferenciji, ali i glas svake mlade osobe u regiji, koja nije mogla sudjelovati.

Kad se čuju ministri i premijeri regije poput ministrice Melitze Haradinaj-Stublla s Kosova ili ministra Srđana Darmanovića iz Crne Gore, koji kažu da ne znaju kada će točno biti nešto drugačije i bolje u našim zemljama, mladi na konferenciji su naravno bili razočarani. Nisu čuli ništa konkretno, niti novo. S druge strane, konferencija im je dala priliku da se istim tim političarima i obrate, bez straha i direktno. To je mali znak da smo na dobrom putu.

Ipak, kada je konferencija završena, nisam imala osjećaj da će se nešto u skorije vrijeme promijeniti. Uglavnom smo čuli za probleme za koje znamo kao i što su to prisutni političari iz regije i iz EU-a do sada učinili, ali ne i jasnu poruku mogu li učiniti nešto više po tom pitanju. Nekoliko puta su ponovili da nemaju kristalnu kuglu i ne mogu predvidjeti budućnosti. Ali mi nemamo vremena i nećemo čekati sljedećih 10 godina. Potrebne su nam promjene što je prije moguće, a ne kristalna kugla, ili će mladi napustiti svoje zemlje i nikad se više neće vratiti. Jer ne vide svjetlost na kraju tunela.

Potrebni su nam podaci koji će pokazati koliko će se mladih ljudi vratiti u svoje zemlje nakon što odu i posjete neku od željenih zemalja, uglavnom Njemačku. Jer ne odlaze svi u druge zemlje da bi ostali. Tim mladim osobama koje se vraćaju i ostaju potrebna je bolja zakonska politika i život bez korupcije.

Zapamtila sam kako je voditeljica jednog od panela Valbona Zeneli iz George C. Marshall centra, drugog dana konferencije odgovorila na pitanje publike je li sav novac EU-a pravilno korišten na zapadnom Balkanu. Međutim, mi znamo da nije. Gdje je točno korišten iznos od 9 milijardi eura iz EU-a namijenjen za zapadni Balkan? I još jedno pitanje. Možemo li krenuti od rješavanja korupcije? To je moje pitanje političarima iz EU-a i političarima u regiji.

Elion Kollcaku, Priština: Vlade zemalja zapadnog Balkana – sada je krajnje vrijeme za djelovanje!

Konferencija „Mladi, migracije i demografski izazovi na zapadnom Balkanu" prenijela je u posljednja tri dana vrlo važnu poruku. Činjenica da mladi odlaze, u ovom slučaju, moji prijatelji, moji vršnjaci, ozbiljan je problem koje vlasti svih država zapadnog Balkana moraju hitno razmotriti. Zapadni Balkan svaki dan gubi svoj najveći potencijal. Liječnici, medicinske sestre, inženjeri, arhitekti i drugi profesionalci napuštaju svoje domovine.

Podatak da 71 posto mladih na zapadnom Balkanu razmišlja o emigraciji, prema Balkanskom barometru, koji je u lipnju 2020. objavilo Vijeće za regionalnu suradnju je zastrašujući. Mladi odlaze kako bi izgradili karijeru u zemljama Europske unije, gdje imaju daleko više mogućnosti nego u zemljama porijekla.

Naravno, europska perspektiva jedan je od glavnih razloga za njihov odlazak, ali istina je da oni odlaze zbog korupcije, nepotizma, nezaposlenosti i nedovoljne mogućnosti za kvalitetno obrazovanje.

Pored toga, vizna liberalizacija je i dalje veliki problem za kosovsku omladinu. Ne možemo putovati, ne možemo učiti i razmjenjivati ​​iskustva s drugim mladima iz EU-a ili regije. Lakše je otići u daleke zemlje nego imati priliku za suradnju na zapadnom Balkanu, počevši od studiranja. Zbog toga ja još nikada nisam posjetio Bosnu i Hercegovinu i bit će mi vrlo teško upoznati svoju partnericu u DW projektu Balkan Booster, Brankicu.

Kako da ostanem u zemlji u kojoj je prije samo sedam dana objavljeno da je ukradeno dva milijuna eura, u kojoj nema mogućnosti zaposlenja za moje prijatelje i za mene, čak i ako imate master...

I nastavljam postavljati ovo pitanje: što nas to može motivirati da ostanemo u našim zemljama, kad ima toliko pitanja, a ni ministri i ljudi na najvišim položajima u državi, nemaju uvjerljive i motivirajuće odgovore na njih?

Jako volim svoju zemlju, ali želim i karijeru, želim posao koji će mi pomoći kako bi napredovao. Da li mi država to dozvoljava? Ne. Ima li pomoći od Europske unije, poput ove konferencije? Da, i zato su nam ovakve konferencije vrlo važne! Ali, mladim ljudima sa Zapadnog Balkana za stvarne promjene ipak treba više od konferencije.

Brankica Smiljanić i Elion Kollcaku su sudionici DW projekta za mlade DW Balkan Booster.