Otupjela gomila

Nekako smo se uljuškali u sigurnosti, u najmanju ruku ovdje u zapadnom dijelu sveta. Iz pepela oba svjetska rata nikle su institucije koje su trebala poslužiti kao bedem pred novim slomom civilizacije. Površni promatrač je imao dojam da se nakon pada komunizma i europski istok oporavlja. Demokracija, ljudska prava, podjela vlasti, sekularna država, sloboda medija, Europska unija, prvo Liga naroda, a poslije Ujedinjeni narodi.

Tržišta umjesto vrijednosti

Danas se sva ta dostignuća svojim ponašanjem potkopavaju populisti i mase koje ih slijede. U Americi se Trump ruga sucima i medijima, važnim stupovima slobodarskog poretka. Ponegdje su u Europi desničarski populisti i na vlasti, pa pretumbavaju društva i političke sustave svojih zemalja sve dok ne počnu ličiti njihovim antiprosvjetiteljskim, autoritarnim grimasama. Drugi vrebaju svoju priliku čeznući za vlašću kako bi činili isto to. Oni toleriraju i potiču antisemitizam, netrpeljivost prema strancima, nostalgiju principa „krvi i tla".

Mada je vladalo uvjerenje da je EU zajednica vrijednosti, sada se pokazuje da je oportunistički Istok htio samo privredni oporavak i rast. Čak ni zapadne zemlje nisu pod svaku cijenu mislile samo na neke više vrijednosti nego na tržišta. Trenutno pomanjkanje solidarnosti istočnih zemalja ali i duga, udobna pasivnost sjevernih zemalja prema Italiji i Grčkoj kada se radi o izbjeglicama govore same za sebe.

Rumunjska je primjer

Jedna periferna zemlja, nekima nepoznata, a za druge meta negativnih klišeja, u toj situaciji postaje mali tračak svjetla. Rumunjska nas uči da e može bolje. Stotine tisuća građana je izlazilo na ulice iz noći u noć prosvjedujući protiv korumpirane politike Vlade. Ona je mislila da je potkupila stanovništvo povećanjem mirovina i plaća. Narod je bio drugog mišljenja.

Masa je nosila plakate s natpisima: „U pravnoj državi lopovi su u zatvoru", „Mi želimo pravdu, a vi korupciju. Ništa nam nije zajedničko“, ili „Ništa vam ne opraštamo“. Isto tako, iz samog građanskog društva nastao je pokret poštenih građana koji je na parlamentarnim izborima osvojio čak osam posto glasova. Megalomanski nacionalizam, poput onog u Mađarskoj, Poljskoj ili Rusiji, gotovo da i ne igra više nikakvu ulogu u Rumunjskoj. Ova zemlja je dakle primjer kako se stvari mogu odvijati drugačije.

Kisik mržnje

Na Zapadu mi nedostaju stotine tisuća, pa i milijuni prosvjećenih građana koji bi izašli na ulice i trgove i svakodnevno tjednima prosvjedovali protiv brutalizacije i opasnosti koja dolazi s krajnje desnice. Nedostaje mi takvo duboko ogorčenje koje bi ljude pokrenulo na djelovanje i za aktivno zalaganje za druge. Za svoje sugrađane, a time i za sebe. Naime, kad populisti obave posao s drugima, doći će red i na tebe. Oni su bez kočnica, a rulja i očekuje da ih nemaju. I tako moraju stalno opskrbljivati tupu masu novim opasnostima i novim metama za mržnju. Kad počne oklijevati populist je gotov. Poput požara, populizam ima potrebu za kisikom mržnje da bi se raširio. Najprije je to mržnja prema Arapima, pa prema Židovima, homoseksualcima, neprilagođenima, a poslije i mržnja prema tebi.

Umjesto da formiramo prosvijećenu masu i izvršimo pritisak mi teško dišemo nad našim bogato prostrtim stolovima, malo se žalimo pa se ljutimo i na kraju sve što učinimo je pogledati što o tomu novog na Facebooku.

Nijema i otupjela gomila

A trebali bi zapravo biti pred parlamentima svojih zemalja, na ulicama i trgovima. Trebali bi živjeti prema vrijednostima, a ne samo da o njima pričamo. Mi bismo trebali stvoriti tu razliku. Kao što reče jedan poznati pisac – nema dobra, osim ako ga sam ne činiš. Postoje oni koji instinktivno osjećaju da moraju nešto da učiniti. Njihov unutarnji kompas i samopoštovanje su još uvijek u dobrom stanju. Oni sa sebe stresaju svaku ukočenost kao medvjed poslije zimskog sna i putuju tamo gdje su drugima potrebni, kako bi npr. pomogli izbjeglicama. To je važno, ali suzbija samo simptome, ali ne i uzroke moralne krize naše epohe.

Mi smo nijema, otupjela gomila. Ni riba ni meso, ni rulja ni prosvijećeni građani. Čak više i ne razumijemo principe poput ljubavi prema bližnjem, altruizma ili solidarnosti a kamoli da živimo u skladu s njima. Na ulazu pred carstvom bezbrižnog života ostavljamo naš razum i smisao za pravdu. A prije svega, odbacujemo našu neprikosnovenu volju da nešto promijenimo. Sve dok šutimo mi smo kompromitirani supočinitelji. Dokle god šutimo nismo dokazali da ne spadamo u rulju. Jer stajati po strani je također stav koji ima neko značenje.

 

Pisac na njemačkom jeziku Catalin Dorian Florescu rođen je u Rumunjskoj. Od 1982. živi u Švicarskoj. Studirao je psihologiju i psihopatologiju u Zürichu i potom radio u Centru za pomoć narkomanima. Za roman „Jakob odlučuje da živi" dobio je 2011. Švicarsku književnu nagradu. Ove godine je u Münchenu objavio roman „Čovjek koji donosi sreću“.