Moria 2: s lošeg na gore

Pred šatorima su ogromne lokve vode. Na otoku Lezbosu u izbjegličkom kampu Kara Tepe djeca gaze bosonoga ili u plastičnim papučama kroz vodu. Žena je umotala svoje novorođenče u ružičastu deku. Sjedi i promatra djecu. Ljudi pokušavaju lopatama izbacivati vodu, često je to uzaludan trud.  Na podu šatora je plastična folija, a ispod nje – voda koja je nadima. 

Video zapisi na društvenim mrežama u internetu odaju samo djelić toga kako su se prošli tjedan morali osjećati ljudi na Lezbosu poslije obilnih padalina. 26-godišnji Afganistanac Ahmad Šuaib Abavi kaže za DW: „Voda je prodrla u šator i sve je poplavljeno." On živi s devet članova svoje obitelji u jednom od 1.100 šatora „privremenog kampa“, kako ga nazivaju grčke vlasti.

A ovdje je sve trebalo biti bolje i sigurnije nego u kampu Moria, udaljenom svega nekoliko minuta vožnje od Kara Tepe, koji je izgorio prije mjesec dana.

80 šatora uništeno

Novi kamp zovu i  Moria 2. Kritičari su uvjete u njemu još pre jakih kiša označavali kao „nedostojne čovjeka". Vlasti kažu da je samo manji dio kampa pogođen poplavom i da je dio izbjeglica premješten. Prema službenim podacima u izbjegličkom kampu Kara Tepe trenutno živi 10.000 osoba.

„Stvarno je strašno", opisuje Marion MacGregor situaciju u kampu. Ona je za internetski portal InfoMigrants posljednjih nekoliko dana boravila na Lezbosu. Kaže da izbjeglicama nije dobro i da su izložene velikom psihičkom opterećenju. „Oni ne žele izgubiti godine svog života u takvim uvjetima. Žele da ih saslušaju u vezi s njihovim zahtjevom za azil da bi se cijela stvar pokrenula", kaže Marion MacGregor. Međutim, mnogim izbjeglicama preostaje samo dugo čekanje na odgovor vlasti, u kampu,  bez tuševa, bez dovoljno hrane, sa zimom na pragu.

Paketi hrane nisu dovoljni

Da nije situacija ovako katastrofalna, mjesto na kojem je u samo sedam dana niknuo izbjeglički kamp moglo bi se nazvati idiličnim. Kamp je na samoj obali mora. Ali blizina plaže za svakodnevicu ne znači idilu. „Ljudi se peru u moru“, kaže Marion MacGregor i dodaje da je to problem prije svega za žene jer nemaju svoju privatnost. U cijelom kampu je svega 345 mobilnih WC-a, to su u svom izvještaju zabilježili Liječnici bez granica.

„Jednom dnevno se dijele paketi s hranom, ali to nije dovoljno", kaže ova reporterka. Izbjeglice se snalaze, pokušavaju u gradu prodati boce ili maramice, kako bi zaradili za dodatnu hranu. Mnogi stanovnici kampa su ipak dobro snabdjeveni električnom energijom putem solarnih panela. I Afganistanac Abavi kaže: „Nije nam ovdje loše.  Ali mi gubimo vrijeme. Djeca bi mogla ići u školu, mogli bismo studirati."

Sedam četvornih metara za dvije obitelji

Marco Sandrone je šef tima Liječnika bez granica na Lezbosu. On poznaje i drukčije izvještaje: „Uvjeti u novom kampu jako podsjećaju na Moriu. Ljudi kažu da neki šatori nemaju pod." On objašnjava da su prije kiše ti ljudi spavali na prašini i kamenju, a sada se pod pretvorio u blato, koje onda dijeli i po nekoliko obitelji. Na oko sedam četvornih metara ljudi kuhaju, jedu i spavaju.

Humanitarne organizacije koje pomažu izbjeglicama na Lezbosu kažu da to nisu uvjeti dostojni čovjeka, iako je grčko ministarstvo obećalo „pristojne uvjete", medicinsku skrb i dovoljno hrane. Više humanitarnih organizacija je potpisalo priopćenje pod nazivom „Što je dosta – dosta je“. Među tim organizacijama su i Liječnici bez granica. „Mi naglašavamo naš zahtjev da se ovi ljudi prebace u smještaj koji je dostojan čovjeka. I druge europske zemlje moraju primiti ljude koji traže zaštitu, kako bi se rasteretila situacija na grčkim otocima."

Apel Europskoj uniji

Grčko Ministarstvo za migracije navodi da je od rujna 2.500 ljudi prešlo iz izbjegličkog kampa Kara Tape u druge smještaje unutar Europske unije. Još 1.300 osoba će uskoro smjeti krenuti istim putem. Njemačka je izrazila spremnost za prihvat 1.500 izbjeglica iz Grčke, a Francuska 900.