Moć, seks, novac - pogubna kombinacija?

Pogledaju li se napisi po novinama, može se zaključiti da i u Njemačkoj ima zloupotrebe novca, moći, seksa. Tako na primjer jedno veliko njemačko osiguravajuće poduzeće puni stranice novina pričom o nagradnom putovanju za svoje zaposlenike koji su za svoj agažman u Budimpešti na poklon dobili prostitutke. Te žene su bile tretirane kao roba: svaka je bila obilježena trakom u svojoj boji koja je označavala rang menadžera za kojeg je rezervirana. Putne troškove od preko 80.000 eura je na kraju firma još i odbila od poreza.

Da, doista nema razloga da se, kada se priča o ovoj temi, upire prstom preko granice. I u Njemačkoj vlada kultura muških viceva i tapšanja po ramenu među muškarcima koji vjeruju da im moć daje za pravo prekoračiti dozvoljene granice.

Pomućena svijest

Zašto se određeni muškarci smatraju jednostavno neodoljivima? Očito im se s povećanjem opsega moći počinje mutiti svijest o vlastitoj privlačnosti. Onaj tko je stalno okružen poslušnim podanicima koji blokiraju svaku kritiku, možda s vremenom i sam počne vjerovati da je posebno atraktivan i da si može dozvoliti više nego drugi. I prekoračiti granice. Tko je kao alfa mužjak naviknut da stalno slama otpore oko sebe i probija se, niti ne pomišlja da bi - želi li dobiti nešto na što polaže pravo - morao to pristojno zatražiti.

Često im se kao olakotna okolnost nalazi argument da ima dovoljno žena koje bi se dobrovoljno upustile u odnose s ovakvim muškarcima. Naravno da postoje žene koje moć privlači. I naravno da moć može biti privlačna. Ali ima puno žena koje ovakve napade - bili oni i samo verbalni - trpe a da se ni ne pokušavaju od njih obraniti. I to zato što ih je strah da bi im eskalacija mogla više naškoditi nego muškarcima koji su je skrivili. A ta procjena nije baš pogrešna. Činjenica je, naime, da su one manjina u svijetu u kojem dominiraju muškarci, muškarci koji se rado solidariziraju jedan s drugim. Upravo tu se krije glavni problem. Premalo je žena u politici i gospodarstvu na vodećim položajima - to važi i za Njemačku. Seks-turizam kao nagrada za angažirani rad u firmi vjerojatno ne bi pao na pamet upravi poduzeća u kojoj sjede - žene.

Je li Njemačka stvarno bolja?

Do sada se niti jedan njemački političar nije spotaknuo o seksualne eskapade. Razlog tome je velikim dijelom nepisano pravilo koje do danas vrijedi u njemačkim medijima - privatna sfera političara ne iznosi se u javnost bez njihovog pristanka, pogotovo ako postoje samo glasine, a ne i dokazi o njihovim izvanbrančnim aferama. Tek kada je na primjer bavarski premijer Seehofer sam javno priznao da ima vanbračno dijete, mediji su o tome počeli izvještavati. I to nimalo nije naškodilo njegovoj karijeri.

Gomilanje aktualnih slučajeva u kojima se prominentna gospoda spotiču o svoj neobuzdani seksualni život pokrenula je javnu raspravu koja se ne može baš tako lako zaustaviti. U Francuskoj je upravo jedan državni tajnik podnio ostavku zbog optužbi da je jednu ženu seksualno napastvovao. Prije uhićenja Strauss-Kahna to bi u Francuskoj, u kojoj su razni bivši premijeri imali vanbračne afere, bilo nezamislivo. Seksizam tamo, naime, do sada nije bio na stupu srama. No, sudski procesi u Milanu i New Yorku osnažili su uvjerenje da bi prešućivanje i ignoriranje seksizma trebalo biti javno diskutirano.

Više žena na vodećim položajima

I još je nešto jasno: trebamo imati više žena na vodećim položajima kako bismo stvorili drukčije uzore. To ne znači da su žene per se bolje osobe. Ali kada su šefovske fotelje ravnomjerno raspodijeljene između muškaraca i žena, onda ima manje mjesta za neumjesne primjedbe i druge oblike seksizma nego što je to slučaj u čisto muškim društvima. Već zbog toga bi bio korak u pravom smjeru kada bi Christine Lagarde došla na čelo Međunarodnog monetarnog fonda. Ona će se sigurno pobrinuti za brojne napise u novinama, ali teško da će među njima biti novi seksualni skandali.

Autorica: Verica Spasovska/dd

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm